“Duh koji nam je Bog dao ne čini nas strašljivima, nego nas ispunjava snagom, ljubavlju i razboritošću” (2. Timoteju 1:7, Novi svijet).

 “Bog nam nije dao duha plašljivosti, nego duha snage, ljubavi i razboritosti” (2. Timoteju 1:7, Kršćanska sadašnjost, 2008.).

 Bog nam može pomoći da hrabro činimo ono što je ispravno. On ne želi da itko od nas bude kukavica, odnosno ne želi da osjećamo nezdrav strah koji nas može spriječiti da postupamo po njegovoj volji.

 Razmotrimo tri osobine spomenute u 2. Timoteju 1:7 koje nam Bog daje da ne bismo bili previše plašljivi.

 Snaga. Kršćani hrabro služe Bogu, čak i kad im prijete razne opasnosti i neprijatelji. Oni ne dopuštaju da ih strah navede da se odreknu svojih uvjerenja (2. Korinćanima 11:23–27). Što im pomaže u tome? Na to pitanje odgovaraju nam riječi apostola Pavla, koji je rekao: “Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filipljanima 4:13). Bog svojim slugama može dati iznimnu snagu koja će im pomoći da se hrabro suoče sa svakim problemom (2. Korinćanima 4:7).

 Ljubav. Duboka ljubav koju osjećaju prema Bogu pomaže kršćanima da hrabro zastupaju ono što je ispravno. Osim toga, ljubav prema bližnjima potiče kršćane da interese drugih stave ispred svojih, čak i kad doživljavaju progon ili kad se nađu u nekoj opasnosti (Ivan 13:34; 15:13).

 Razboritost. U Bibliji se izraz “razboritost” obično odnosi na sposobnost donošenja mudrih odluka koje se temelje na biblijskim načelima. Razborit čovjek i u problemima ostaje staložen i u stanju je trezveno razmišljati. On donosi odluke koje su u skladu s Božjim načinom razmišljanja jer mu je njegov odnos s Bogom važniji od mišljenja ljudi.

 Drugu poslanicu Timoteju napisao je apostol Pavao i poslao ju je svom dragom prijatelju i suradniku Timoteju. On je u njoj srdačno potaknuo mladog Timoteja da nastavi davati sve od sebe u službi Bogu (2. Timoteju 1:1, 2). Timotej je možda bio sramežljiv, a to ga je u nekoj mjeri moglo ometati u službi koju je izvršavao u kršćanskoj skupštini (1. Timoteju 4:12). No Pavao je podsjetio Timoteja da je primio “Božji dar”, naime da mu je povjerena posebna služba u skupštini. Potaknuo ga je da bude svjestan tog dara dok služi kao starješina u skupštini, dok propovijeda dobru vijest i dok podnosi nevolje zbog svoje vjere (2. Timoteju 1:6–8).

 Iako je ta poslanica napisana Timoteju, njene riječi koriste i nama danas. Ona nas uči da će Bog svima koji mu žele služiti dati snage i hrabrosti da mu ostanu vjerni, bez obzira na probleme koje doživljavaju.