Idi na sadržaj

UGLEDAJMO SE NA NJIHOVU VJERU | JOB

Jehova je ublažio njegovu bol

Jehova je ublažio njegovu bol

 Nekolicina ljudi sjedila je u tišini. Kao da više nisu imali što reći jedni drugima. Čuo se jedino blagi povjetarac koji je puhao iz smjera arapske pustinje. Nakon dugačke i iscrpljujuće rasprave Job je ostao bez riječi. Promatrao je Elifaza, Bildada i Sofara i pogledom kao da ih je izazivao da kažu još nešto. No oni su odvratili pogled od njega. Netko je gledao preda se, a netko u daljinu. Bili su frustrirani jer su se njihovi pomno smišljeni argumenti pokazali ispraznima, a njihove zlobne insinuacije nisu uspjele navesti Joba da promijeni svoje mišljenje (Job 16:3). Baš naprotiv, Job nikad nije s tolikom gorljivošću branio svoju pravednost i odanost Bogu.

 U tom trenutku Job je možda mislio da mu ništa nije ostalo osim njegovog poštenja i čestitosti pred Bogom. Izgubio je sve što je imao, ostao je bez djece, bez podrške i poštovanja prijatelja i susjeda, a i zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno. Koža mu je pocrnjela od bolesti, bila je puna krasta i prekrivena crvima. Čak je i njegov dah bio odvratan (Job 7:5; 19:17; 30:30). Iako je bio potpuno shrvan, zlobne riječi trojice ljudi nisu ga dokrajčile, nego su u njemu izazvale snažan gnjev. Svu je snagu uložio ne bi li dokazao da njihove optužbe nisu istinite – da on nije pokvareni grešnik. Jobov posljednji govor konačno ih je ušutkao. Bujica nemilosrdnih riječi koja je do maloprije tom čovjeku nanosila bol, odjednom se zaustavila. No Job je i dalje patio. Očajnički je trebao pomoć.

 Sasvim je razumljivo da je Jobovo razmišljanje u tom trenutku bilo neuravnoteženo. Bio mu je potreban savjet i vodstvo. No trebao je i istinsku utjehu te ohrabrenje, upravo ono što od trojice svojih lažnih tješitelja nije dobio. Je li i vama nekad bila potrebna utjeha i vodstvo? Jesu li i vas nekad iznevjerili oni za koje ste mislili da su vam prijatelji? Priča o tome kako je Jehova Bog pomogao svom sluzi Jobu i kako je Job reagirao na njegovu pomoć sigurno će vam uliti nadu i pružiti korisne savjete.

Mudar i obziran savjetnik

 Priča o Jobu odjednom je dobila neočekivan zaokret. Na scenu je stupio mladić po imenu Elihu. Cijelo je vrijeme bio ondje i pažljivo slušao dok su stariji razgovarali. Ali nije bio sretan zbog svega što je čuo.

 Jobove riječi uznemirile su Elihua. Boljelo ga je što je pravedni Job dopustio da ga njegovi lažni tješitelji navedu na to da pokuša dokazati kako je pravedniji od Boga. Međutim, Elihu je od srca suosjećao s Jobom. Osjećao je njegovu bol, njegovu iskrenost i očajničku potrebu za savjetom i utjehom. Nije ni čudo što su ga Jobovi lažni tješitelji izbacili iz takta. Slušao je dok su napadali Joba, pokušavali razoriti njegovu vjeru te pogaziti njegovo dostojanstvo i ocrniti njegovu vjernost Bogu. Što je još gore, svojim su izopačenim razmišljanjem samog Boga prikazali kao zlog. Elihu je s potpunim pravom progovorio u gnjevu (Job 32:2-4, 18).

 Rekao je: “Ja sam mlad, a vi ste starci, zato sam se povukao i bojao se iznijeti vam ono što znam.” Ali više nije mogao šutjeti, nego je kazao: “Godine mnoge ne daju mudrost same po sebi, i nije dovoljno biti star da bi se znalo pravo suditi” (Job 32:6, 9). Zatim je iznio dugačak govor i dokazao da je ta tvrdnja istinita. Jobu je pristupio potpuno drugačije od Elifaza, Bildada i Sofara. Obzirno mu je rekao da mu neće govoriti svisoka niti će ga još više opterećivati svojim riječima. Pokazao je da poštuje njegovo dostojanstvo jer mu se obratio po imenu i otvoreno priznao da mu je nanesena nepravda. a S poštovanjem je rekao: “Molim te, dakle, Jobe, čuj riječi moje!” (Job 33:1, 7; 34:7).

Elihu se Jobu obratio po imenu i s njim se ophodio obzirno i poštujući njegovo dostojanstvo

 Elihu je Jobu dao iskren i otvoren savjet. Rekao mu je: “Na moje uši rekao si (...): ‘Ja sam čist i bez ikakva grijeha. Čist sam i nema krivnje na meni. Eto, Bog nalazi prilike da mi se suprotstavi.” Elihu se nije zaustavio na tome, nego je dotaknuo srž problema time što je postavio pitanje: “To li ti smatraš pravdom? Rekao si: ‘Pravednost je moja veća od Božje.’” Nije mogao dopustiti da se Job uvjeri da je pravedniji od Boga. Zato je rekao: “U tome nisi u pravu, kažem ti” (Job 33:8-12; 35:2). Elihu je znao da je Job jako ljut jer je sve izgubio i jer su njegovi tobožnji prijatelji prema njemu zapravo bili zli. No ipak je upozorio Joba da pazi kako ga bijes ne bi naveo da postupa pakosno (Job 36:18).

Elihu ističe Jehovinu dobrotu

 Što je najvažnije, Elihu je branio Jehovu Boga. Snažnim je zaključkom iznio nepobitnu istinu: “Daleko od toga da bi pravi Bog zlo činio, da bi Svemogući nepravedno postupao! (...) Svemogući ne izvrće pravdu” (Job 34:10, 12). Da bi istaknuo koliko je Jehova milosrdan u pokazivanju pravde, Elihu je podsjetio Joba da ga Jehova nije kaznio za nepromišljene riječi kojima je pokazao nepoštovanje (Job 35:13-15). Nije glumio da zna odgovore na sva pitanja, nego je ponizno priznao: “Bog je mnogo uzvišeniji nego što shvatiti možemo” (Job 36:26).

 Elihuov je savjet bio otvoren, to je istina. No on je i u tome bio obziran prema Jobu. Govorio mu je o divnoj nadi, o tome da će Jehova jednog dana Jobu vratiti zdravlje. Bog će za svog vjernog slugu reći: “Neka tijelo njegovo postane svježije nego u mladosti, neka se vrati u dane mladenačke snage svoje!” Elihu je pokazao obzirnost i time što Jobu nije držao prodike. Ne, on ga je ljubazno potaknuo da govori i da mu odgovori na pitanja. “Odgovori mi!” rekao je. “Govori, jer uživam u pravednosti tvojoj!” (Job 33:25, 32). No Job mu nije odgovorio. Možda je mislio da nema razloga braniti se budući da je dobio obziran savjet koji ga je ohrabrio. Možda je osjetio olakšanje i naprosto se rasplakao.

 I od Elihua i od Joba učimo nešto važno. Elihu je pokazao kako savjetovati i utješiti one kojima je to potrebno. Pravi prijatelj neće šutjeti kad vidi da nam treba skrenuti pažnju na ozbiljnu grešku ili kad vidi da se svojim postupcima možemo dovesti u opasnost (Mudre izreke 27:6). Mi trebamo biti takvi prijatelji. Trebamo biti obzirni, a naše riječi trebaju ohrabriti našeg brata, čak i ako je rekao nešto nesmotreno. A kad se sami nađemo u situaciji da nam treba savjet, Jobov nas primjer može podsjetiti da ga ponizno poslušamo, a ne da samo odmahnemo rukom te i dalje radimo po svome. Savjeti su potrebni svima nama. Oni nam čak mogu spasiti život (Mudre izreke 4:13).

Jehova odgovara iz vihora

 Elihu je često spominjao vjetar, oblake, munje i gromove. O Jehovi je rekao: “Slušajte dobro grmljavinu glasa njegova”. Nešto kasnije spomenuo je i “vjetar olujni” (Job 37:2, 9). Možda se, dok je Elihu govorio, počela spremati oluja. Možda je nebo bilo sve tmurnije. No dogodilo se i nešto puno značajnije i upečatljivije od oluje. Sam se Jehova obratio Jobu (Job 38:1).

Zamislite koliko je bilo veličanstveno prisustvovati nastavi o živom svijetu koju je držao sam Stvoritelj svemira!

 Dok čitamo Knjigu o Jobu, osjećamo neopisivo olakšanje kad konačno dođemo do dijela u kojem je opisano kako se Jehova obraća Jobu. To izgleda kao da je vjetar rastjerao oblake, kao da je istina rastjerala sve isprazne riječi koje su izgovorili Elifaz, Bildad i Sofar. Jehova se u početku uopće nije obratio tim ljudima. Pažnju je poklonio samo Jobu. Svom voljenom sluzi obratio se kao što bi otac savjetovao sina.

 Jehova je znao koliko Job pati. Osjećao je sažaljenje prema njemu, a to osjeća kad god vidi patnje koje podnose njegova voljena djeca (Izaija 63:9; Zaharija 2:8). No bio je svjestan toga da je Job govorio nerazumno i da je to samo pogoršalo njegove probleme. Zato je mnogim pitanjima ispravio njegov način razmišljanja. Upitao ga je: “Gdje si bio kad sam zemlju utemeljio? Reci mi, ako to razumiješ!” Na početku stvaranja, “zvijezde jutarnje”, odnosno Božji anđeli, radovali su se djelima koja je Bog učinio (Job 38:2, 4, 7). Naravno, Job o tome nije znao baš ništa.

Jehova je govorio iz vihora i s ljubavlju ispravio Jobov način razmišljanja

 Jehova je nastavio govoriti o svojim stvaralačkim djelima. Jobu je, u neku ruku, omogućio da sazna ono što danas spada u prirodne znanosti. Dodirnuo se astronomije, biologije, geologije i fizike. Osobitu je pažnju poklonio životinjama koje su živjele u Jobovom okruženju – lavovima, gavranima, divokozama, divljim magarcima, divljim bikovima, nojevima, konjima, sokolima, orlovima, behemotu (moguće vodenkonju) i levijatanu (vjerojatno krokodilu). Zamislite samo koliko je bilo veličanstveno prisustvovati nastavi o živom svijetu koju je držao sam Stvoritelj svemira! b

Pouka o poniznosti i ljubavi

 Što je bila svrha svega toga? Jobu je svakako trebalo pokazati da mora biti ponizniji. Time što se žalio da Jehova loše postupa s njim Job je sam sebi nanosio veću bol i udaljio se od svog Oca punog ljubavi. Zato ga je Jehova više puta pitao gdje je on bio kad je bio stvaran živi svijet te može li nahraniti, kontrolirati ili pripitomiti stvorenja koja je sam Jehova stvorio. Ako Job nije mogao zagospodariti čak ni osnovama Jehovinog stvaralaštva, kako se onda mogao drznuti da osudi samog Stvoritelja? Zar Jehovin način razmišljanja i postupanja nisu puno uzvišeniji od Jobovog ograničenog pogleda na stvari?

Job se nije svađao s Jehovom, nije se pravdao niti je tražio izlike

 U svemu što je Jehova rekao mogla se osjetiti njegova ljubav. Kao da je Jobu govorio: “Sine moj, ako ja mogu stvoriti sve to i brinuti se za život svakog stvorenja, zar misliš da bih tebe zanemario? Misliš li da bih te ostavio, uzeo ti djecu, lišio te sigurnosti i zdravlja? Nisam li ja jedini koji može nadoknaditi svu štetu koja ti je nanesena i ublažiti tvoju strašnu bol?”

 Job je samo dvaput odgovorio na Jehovina oštroumna pitanja. Nije se svađao, nije se pravdao niti tražio izlike. Ponizno je priznao da zna jako malo i pokajao se za svoje nepromišljene riječi (Job 40:4, 5; 42:1-6). Upravo tu vidimo Jobovu vjeru u njenom punom sjaju. Unatoč svemu što je doživio, sačuvao je jaku vjeru. Uzeo je k srcu ukor koji mu je Jehova dao. Kad razmišljamo o Jobu, možda se i sami pitamo: “Jesam li toliko ponizan da prihvatim savjet i ukor?” Svi mi trebamo takvu pomoć. Kad je prihvatimo, pokazujemo vjeru po uzoru na Joba.

“Niste istinu govorili o meni”

 Jehova nije samo govorio. On je odlučio učiniti nešto kako bi Jobu olakšao njegovu bol. Obratio se Elifazu, vjerojatno najstarijem od trojice lažnih tješitelja, te mu rekao: “Gnjev se moj raspalio na tebe i na dva prijatelja tvoja, jer niste istinu govorili o meni kao sluga moj Job” (Job 42:7). Razmislite malo o tim riječima. Je li Jehova rekao da je sve što su njih trojica rekli bilo pogrešno, a da je svaka Jobova riječ bila ispravna? Ne, naravno da nije. c Ali razlika između Joba i njegovih optužitelja bila je ogromna. Job je bio slomljen, shrvan boli i utučen zbog lažnih optužbi. Sasvim je razumljivo da su njegove riječi ponekad bile nepromišljene. S druge strane, Elifaza, Bildada i Sofara nisu tištali takvi problemi. Njih trojica imala su slabu vjeru, te su njihove riječi bile odraz njihove arogancije. Osim toga, sve što su rekli, rekli su namjerno, ne u afektu. Ne samo da su napali nedužnog čovjeka, nego su, što je puno gore, lagali o Jehovi i prikazali ga kao grubog i zlog Boga.

 Ne čudi što je Jehova tražio da trojica lažnih tješitelja plate za sve što su rekli. Na žrtvu su trebali prinijeti sedam junaca i sedam ovnova. To nije bila baš mala cijena jer je junac kasnije u Mojsijevom zakonu bio životinja koju je veliki svećenik trebao prinijeti na žrtvu za svoj grijeh zbog kojeg bi navukao krivnju na čitav narod (3. Mojsijeva 4:3). To je bila najskuplja životinja koja se prinosila na žrtvu pod Mojsijevim zakonom. Nadalje, Jehova je rekao da će prihvatiti žrtvu Jobova tri lažna tješitelja jedino ako se Job prije pomoli za njih d (Job 42:8). Joba je sigurno utješilo to što ga je opravdao sam Jehova Bog i što je Jehovina pravda na kraju pobijedila.

“Sluga moj Job molit će se za vas” (Job 42:8)

 Jehova je bio uvjeren da će Job učiniti ono što on traži od njega – da će oprostiti ljudima koji su ga jako povrijedili. I Job je učinio upravo to. Nije razočarao svog Oca (Job 42:9). Njegova poslušnost bila je najsnažniji dokaz njegove odanosti Bogu, puno snažnija od svake izgovorene riječi. Upravo je ta poslušnost bila temelj za velike blagoslove koje je Job kasnije doživio.

Jehova je pun samilosti

 Jehova je s Jobom bio “pun samilosti i milosrdan” (Jakov 5:11). Na koji način? Pa najprije, vratio je Jobu zdravlje. Zamislite kako se Job osjećao kad je vidio da mu tijelo postaje “svježije nego u mladosti”, baš kao što je Elihu i prorekao! Njegova obitelj i prijatelji okupili su se oko njega da mu izraze suosjećanje i daju poklone. Jehova je Jobu ponovno dao i bogatstvo. Dobio je dvostruko više od svega što je ranije posjedovao. A što je bilo s njegovom najbolnijom ranom – sa smrti njegovo desetero djece? Job i njegova žena donekle su se utješili kad su dobili još desetero djece. Osim toga, Jehova je čudom produžio njegov život. Job je poživio još 140 godina te vidio četiri naraštaja svojih potomaka. Iz Biblije saznajemo da je Job umro “star, nauživši se života” (Job 42:10-17). A u novom svijetu Job i njegova draga žena ponovno će se ujediniti s cijelom svojom obitelji, pa tako i s desetero djece čiju je smrt izazvao Sotona (Ivan 5:28, 29).

 Zašto je Jehova tako velikodušno nagradio Joba? Biblija odgovara: “Čuli ste za Jobovu ustrajnost” (Jakov 5:11). I doista, Job je izdržao više nevolja nego što većina nas može i zamisliti. Riječ “ustrajnost” pokazuje da nije samo doživio te nevolje. Ustrajno ih je podnio te nije dopustio da one razore vjeru i ljubav koju je osjećao prema Jehovi. Job nije postao nemilosrdan i ogorčen, nego je spremno oprostio onima koji su mu namjerno nanijeli bol. Pored toga, nije izgubio svoju dragocjenu nadu niti ono najdragocjenije što je imao – neporočnost i odanost Bogu (Job 27:5).

 Ustrajnost je potrebna svima nama. Možemo biti sigurni da će nas Sotona pokušati obeshrabriti baš kao i Joba. No ako ustrajemo i sačuvamo čvrstu vjeru, ako ostanemo ponizni i neporočni te spremno oprostimo drugima, i mi se možemo nadati ispunjenju svoje nade (Hebrejima 10:36). Sotonu ništa neće toliko razbjesniti, a Jehovu razveseliti kao to da pokažemo vjeru po uzoru na Joba.

a Elifaz, Bildad i Sofar mnogo su toga rekli Jobu. Zapravo, njihovi su govori zapisani u otprilike devet poglavlja biblijske knjige o Jobu. Pa ipak, Jobu se nijednom nisu obratili po imenu.

b Jehova je s nekih konkretnih i realističnih opisa vješto prelazio na simbolične ili poetske izraze. (Naprimjer, vidi Joba 41:1, 7, 8, 19-21.) Bilo kako bilo, Božji je cilj bio isti – pomoći Jobu da se divi i osjeća strahopoštovanje prema djelima stvaranja.

c Apostol Pavao kasnije je citirao jednu od Elifazovih izjava i naveo je kao istinitu (Job 5:13; 1. Korinćanima 3:19). Ono što je Elifaz rekao bilo je istina, ali on je tu izjavu pogrešno primijenio na Joba.

d U Bibliji ne piše da je Job trebao prinijeti sličnu žrtvu za svoju ženu.