1. Solunjanima 2:1-20
2 I sami znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.+
2 Kao što ste čuli, prije toga smo u Filipima+ trpjeli i bili zlostavljani, ali uz pomoć našeg Boga odvažili smo se* propovijedati vam Božju dobru vijest+ iako smo doživljavali žestoko protivljenje*.
3 Jer ono na što vas potičemo ne temelji se na zabludama niti se pritom vodimo nečistim pobudama ili željom da koga prevarimo.
4 Naprotiv, budući da nas je Bog smatrao dostojnima da nam povjeri dobru vijest, mi ne govorimo da bismo ugodili ljudima, nego Bogu, koji ispituje naša srca.+
5 Ustvari, i sami znate da vas nikada nismo pokušali zavarati laskavim riječima niti smo se pretvarali kako bismo prikrili lakomost.+ Bog nam je svjedok!
6 I nismo tražili da nas slave ljudi – ni vi ni itko drugi – premda smo vam, kao Kristovi apostoli, mogli biti na teret.+
7 Naprotiv, bili smo blagi prema vama kao majka koja hrani svoju djecu i s ljubavlju se brine za njih.
8 Prema vama smo osjećali toliku ljubav da smo bili spremni dati vam ne samo Božju dobru vijest nego i svoj život*+ – toliko smo vas zavoljeli.+
9 Sigurno se sjećate, braćo, našeg truda i napora. Kad smo vam propovijedali Božju dobru vijest, radili smo danju i noću da nikome od vas ne budemo na teret.+
10 Vi ste nam svjedoci, a i Bog nam je svjedok, da smo se prema vama koji vjerujete ponašali vjerno, pravedno i besprijekorno.
11 A dobro znate i da smo se ophodili s vama kao otac+ sa svojom djecom: svakoga smo od vas poticali, tješili i savjetovali+
12 kako biste živjeli životom dostojnim Boga+ koji vas poziva u svoje kraljevstvo+ i slavu.+
13 Zato mi neprestano i zahvaljujemo Bogu+ što Božju riječ, koju ste čuli od nas, niste prihvatili kao ljudsku riječ, nego kao Božju, što ona uistinu i jest. A ta riječ djeluje u vama koji vjerujete.
14 Vi ste se, braćo, ugledali na Božje skupštine u Judeji koje su ujedinjene s Kristom Isusom, jer i vi od svojih sunarodnjaka+ trpite isto što i braća u Judeji trpe od Židova,
15 koji su čak ubili Gospodina Isusa+ te su ubijali proroke, a nas progonili.+ Oni ne ugađaju Bogu, nego se protive onome što je na dobrobit svih ljudi
16 jer nas pokušavaju spriječiti da neznabošcima* propovijedamo poruku koja im može donijeti spasenje.+ Na taj način stalno gomilaju svoje grijehe. Ali Božja ih srdžba stiže.+
17 Nakratko smo bili odvojeni od vas, braćo, ali iako vas nismo vidjeli, bili ste nam u srcu. No toliko smo čeznuli za vama da smo učinili sve što smo mogli kako bismo vas ponovno vidjeli.
18 Zato smo htjeli doći k vama. Ja, Pavao, pokušao sam doći ne jednom, nego dvaput. Ali Sotona nas je spriječio u tome.
19 Uostalom, što je naša nada ili radost ili kruna kojom ćemo se ponositi pred našim Gospodinom Isusom u vrijeme njegove prisutnosti? Pa niste li to vi?+
20 Vi ste doista naša slava i radost!
