Djela apostolska 19:1-41
19 Dok je Apolon+ bio u Korintu, Pavao je proputovao unutrašnjost i došao u Efez.+ Ondje je pronašao neke učenike
2 i upitao ih: “Jeste li primili sveti duh kad ste postali vjernici?”+ Oni su mu odgovorili: “Nismo ni čuli za sveti duh.”
3 Nato ih je upitao: “Kojim ste se krštenjem onda krstili?” Odgovorili su: “Ivanovim krštenjem.”+
4 A Pavao je rekao: “Ivan je krstio krštenjem koje je znak pokajanja,+ govoreći ljudima da vjeruju u onoga koji dolazi nakon njega,+ to jest u Isusa.”
5 Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa.
6 A kad je Pavao položio ruke na njih, sveti duh došao je na njih,+ pa su počeli govoriti stranim jezicima i proricati.+
7 Tih je ljudi ukupno bilo dvanaestak.
8 Pavao je tri mjeseca dolazio u sinagogu+ i odvažno propovijedao, držeći govore i iznoseći uvjerljive dokaze o Božjem kraljevstvu.+
9 Ali neki su bili tvrdoglavi i nisu htjeli vjerovati, nego su pred mnoštvom ocrnjivali Put*.+ Stoga se Pavao odvojio od njih+ i poveo učenike sa sobom te je svakodnevno držao govore u Tiranovoj školi.
10 To je trajalo dvije godine, tako da su svi koji su živjeli u Aziji*, i Židovi i Grci, čuli Gospodinovu riječ.
11 A Bog je preko Pavla činio nesvakidašnja silna djela.+
12 Ljudi su čak donosili bolesnicima rupce i pregače koje je on koristio,+ pa su oni bili izliječeni, a zli duhovi izlazili su iz njih.+
13 A i neki Židovi koji su putovali od mjesta do mjesta i istjerivali demone pokušavali su izgovaranjem imena Gospodina Isusa istjerati zle duhove iz onih koji su bili opsjednuti. Govorili su: “U ime Isusa kojeg Pavao propovijeda, zapovijedam vam da izađete!”+
14 To je činilo i sedam sinova židovskog svećeničkog glavara Skeve.
15 Ali zli duh im je odvratio: “Poznajem Isusa+ i znam Pavla,+ ali tko ste vi?”
16 Tada je čovjek u kojem je bio zli duh skočio na njih, sve ih svladao i pretukao, tako da su goli i izranjavani pobjegli iz kuće.
17 To je postalo poznato svima koji su živjeli u Efezu, i Židovima i Grcima. Sve ih je obuzeo strah, pa se ime Gospodina Isusa još više veličalo.
18 Mnogi koji su postali vjernici dolazili su i javno priznavali svoje grijehe, govoreći što su činili.
19 A mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili.+ I procijenili su da su vrijedile 50 000 srebrnjaka.
20 Tako se zahvaljujući Jehovinoj* moći njegova riječ sve više širila i postajala sve nadmoćnija.+
21 Nakon tih događaja Pavao je odlučio otići u Makedoniju*+ i Ahaju, a zatim otputovati u Jeruzalem.+ Rekao je: “Nakon Jeruzalema moram otići i u Rim.”+
22 Tako je u Makedoniju poslao dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja+ i Erasta,+ a on se još neko vrijeme zadržao u Aziji.
23 U to vrijeme došlo je do velikog meteža+ zbog Puta.+
24 Naime, neki srebrar po imenu Demetrije, koji je izrađivao male srebrne hramove božice Artemide, donosio je veliku dobit zanatlijama.+
25 On je skupio te zanatlije i druge koji su se bavili istim poslom pa im je rekao: “Ljudi, vi znate da naše blagostanje ovisi o ovom poslu.
26 A sad vidite i čujete da je taj Pavao – ne samo u Efezu+ nego i u gotovo cijeloj Aziji – pridobio mnoštvo ljudi i naveo ih da promijene svoja uvjerenja govoreći da bogovi načinjeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi.+
27 Osim toga, prijeti opasnost da će naše zanimanje doći na zao glas. I ne samo to, nego će ljudi smatrati beznačajnim hram velike božice Artemide, a ta božica koju štuje cijela Azija i sav svijet izgubit će svoju veličanstvenost.”
28 Kad su to čuli, razgnjevili su se i počeli vikati: “Velika je Artemida efeška!”
29 I sav se grad uskomešao te su svi nahrupili u kazalište, vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha,+ Pavlove suputnike.
30 Pavao je htio ući i obratiti se narodu, ali učenici mu to nisu dopustili.
31 Čak su mu i neki povjerenici za svečanosti i igre koji su mu bili naklonjeni poslali poruku u kojoj su ga zamolili da se ne izlaže opasnosti ulazeći u kazalište.
32 A ondje su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Na skupu je vladao metež i većina nije ni znala zašto su se skupili.
33 Neki su pred mnoštvo izveli čovjeka po imenu Aleksandar, kojeg su Židovi gurali naprijed. Aleksandar je dao znak rukom i pokušao objasniti narodu što se događa.
34 Ali kad su shvatili da je Židov, svi su u jedan glas počeli vikati: “Velika je Artemida efeška!” I tako su vikali oko dva sata.
35 Kad je gradski upravitelj konačno utišao mnoštvo, rekao je: “Efežani! Koji čovjek ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i njenog kipa koji je pao s neba?
36 Budući da je to neosporno, smirite se i nemojte ništa činiti brzopleto.
37 Doveli ste ove ljude iako nisu ništa ukrali iz hrama niti su hulili na našu božicu.
38 A ako Demetrije+ i zanatlije koji su s njim imaju kakvu tužbu protiv nekoga, postoje dani kad zasjeda sud, a tu su i prokonzuli*, pa neka tuže jedni druge.
39 No ako imate još neke pritužbe, o tome se mora odlučiti na redovnoj skupštini.
40 Naime, prijeti nam opasnost da zbog današnjeg događaja budemo optuženi za pobunu jer ne postoji ništa čime bismo mogli opravdati okupljanje ove razuzdane svjetine.”
41 Kad je to rekao, naredio im je da se raziđu.
Bilješke
^ Vidi dodatak A5.
