Ezekijel 10:1-22

10  Dok sam tako gledao, iznad ogromne ploče koja je bila nad glavama kerubā vidio sam nešto kao safir što je nalikovalo prijestolju.+ To se nalazilo iznad njih. 2  I Bog je rekao čovjeku odjevenom u lan:+ “Uđi među kotače,+ pod kerube, i uzmi pregršt užarenog ugljevlja+ koje se nalazi između keruba te ga razbacaj nad gradom.”+ I vidio sam kako je ušao među njih. 3  Kad je čovjek ušao, kerubi su stajali s desne strane doma, a unutarnje dvorište ispunjavao je oblak. 4  I Jehovina slava+ podignula se s kerubā i prešla na prag doma, i dom se ispunio oblakom,+ a dvorište je bilo puno svjetlosti zbog Jehovine slave. 5  Lepet krila kerubā čuo se do vanjskog dvorišta, a zvučao je kao glas Svemogućeg Boga kad govori.+ 6  Potom je Bog zapovjedio čovjeku odjevenom u lan: “Uzmi vatre koja gori između kotača, između keruba.” I on je ušao i stao kraj jednog kotača. 7  Tada je jedan od keruba pružio ruku prema vatri koja je gorjela između keruba.+ Uzeo je vatre i stavio je u ruke čovjeku koji je bio odjeven u lan,+ a on ju je uzeo i izašao. 8  A kerubi su ispod krila imali nešto što je nalikovalo ljudskim rukama.+ 9  Dok sam tako gledao, kraj tih sam keruba vidio četiri kotača, po jedan kotač kraj svakog keruba. Kotači su blistali poput kamena krizolita.+ 10  Sva su četiri izgledala jednako. Izgledalo je kao da se u svakom kotaču nalazi još jedan kotač. 11  Kad su se kretali, mogli su ići u sva četiri smjera a da se ne moraju zakretati. Naime, išli su onamo kamo su gledale glave keruba* i pritom se nisu morali zakretati. 12  Cijelo njihovo tijelo, njihova leđa, ruke i krila te kotači – kotači svakog od njih četvorice – bili su puni očiju, one su bile posvuda po njima.+ 13  Čuo sam da je kotačima bilo zapovjeđeno: “Krenite!” 14  Svaki kerub imao je četiri lica. Prvo lice bilo je lice keruba, drugo je bilo lice čovjeka, treće je bilo lice lava, a četvrto je bilo lice orla.+ 15  I kerubi su se podignuli – bila su to ista bića koja sam vidio na rijeci Kebaru.+ 16  Kad bi kerubi krenuli, kotači bi išli uz njih, a kad bi kerubi podignuli krila da se uzdignu visoko iznad zemlje, kotači ne bi skrenuli niti bi se odmaknuli od njih.+ 17  Kad bi oni stali, i kotači bi stali, a kad bi se oni podignuli, i kotači bi se podignuli s njima jer je duh koji je djelovao na bića bio i u kotačima. 18  Tada se Jehovina slava+ podignula s praga doma i stala je nad kerubima.+ 19  I vidio sam kako su kerubi podignuli krila i uzdignuli se sa zemlje. Kad su krenuli, uz njih su išli i kotači. Kerubi su stali kod istočnih vrata Jehovinog doma i nad njima je bila slava Izraelovog Boga.+ 20  To su bila ona bića koja sam vidio ispod prijestolja Izraelovog Boga na rijeci Kebaru,+ i tako sam shvatio da su to bili kerubi. 21  Svaki od njih četvorice imao je četiri lica i četiri krila, a ispod krila imao je nešto što je nalikovalo ljudskim rukama.+ 22  Lica su im izgledala kao lica koja sam vidio na rijeci Kebaru.+ Svaki je kerub išao ravno naprijed.+

Bilješke

Dosl.: “kamo je gledala glava”.