Zašto je to važno? Djela govore više od riječi. Naprimjer, roditelji mogu reći svojoj djeci da trebaju poštovati druge i govoriti istinu. No ako oni sami viču jedno na drugo, ili na djecu, i ako se služe lažima kad se nađu u nekoj nezgodnoj situaciji, time uče svoju djecu da se odrasli trebaju tako ponašati. Djeca oponašaju svoje roditelje. “To je jedan od glavnih načina na koje uče kako se treba ponašati”, kaže dr. Sal Severe.

U čemu je problem? Roditelji su nesavršeni. Apostol Pavao je napisao: “Svi su sagriješili i ne odražavaju slavu Božju” (Rimljanima 3:23). U vezi s obuzdavanjem jezika Isusov učenik Jakov je napisao: “Jezik nitko od ljudi ne može ukrotiti” (Jakov 3:8). Osim toga, djeca znaju iskušavati strpljivost svojih roditelja do krajnjih granica. “Nevjerojatno je kako me vlastita djeca mogu lako izbaciti iz takta”, kaže Larry, otac dvoje djece koji je po naravi miran i staložen.

Što trebate učiniti? Trudite se pružiti dobar, a ne savršen primjer. Ako ponekad krivo postupite, priznajte da to nije bilo u redu i pomozite djeci da iz toga nešto nauče. Chris, koji je otac dvoje djece, kaže: “Kad bi me djeca uzrujala ili kad bih donio neku lošu odluku koja bi njima naštetila, priznao bih da sam pogriješio i ispričao im se. Tako su naša djeca naučila da i roditelji čine greške i da se svi trebamo truditi kako bismo poboljšali svoje ponašanje.” Ranije spomenuti Kostas kaže: “Budući da se ja ispričam kad izgubim živce, moje su kćeri također naučile reći da im je žao kad učine neku grešku.”

Jehova Bog kaže: “Ne razdražujte svoju djecu, nego ih odgajajte stegom Jehovinom i pomažite im da usvoje njegov način razmišljanja” (Efežanima 6:4). Kad djeca vide da netko koga ona moraju slušati jedno govori, a drugo radi, to ih smeta jednako kao i odrasle, a možda čak i više nego njih. Stoga bi bilo dobro da se na kraju dana upitate: Da čitav dan nisam rekao ni riječi, što bi moja djeca naučila gledajući moje ponašanje? Je li moje ponašanje u skladu s mojim riječima i onim što ih nastojim naučiti?