Kao da ništa ne vrijedite
“Kad sam u Španjolskoj krenula u osnovnu školu, djeca iz razreda govorila su mi svakakve ružne riječi jer sam bila manja od njih. Skoro svaki dan vraćala sam se kući sva u suzama” (Jennifer, kći doseljenika s Filipina).
“Kad sam prešao u drugu školu, učenici koji su bili bijelci nazivali su me pogrdnim imenima. Znao sam da me žele izazvati i tući se sa mnom. Uvijek bih se nekako uspio svladati. No osjećao sam se povrijeđeno i odbačeno” (Timothy, crnac koji živi u Americi).
“Kad sam imao sedam godina, u Nigeriji je došlo do sukoba između plemena Igbo i Hausa. I mene je obuzela mržnja, pa sam se počeo rugati dječaku iz mog razreda koji je bio iz plemena Hausa iako smo bili prijatelji” (John, pripadnik plemena Igbo).
“Moja suradnica u misionarskoj službi i ja prenosile smo biblijsku poruku svojim bližnjima kad su nas djeca, koju su nahuškali svećenici, počela slijediti i gađati kamenjem. Svećenici su željeli da odemo iz grada” (Olga).
JESTE li se ikad osjećali poniženo zbog nepravde i diskriminacije, koje obično proizlaze iz predrasuda? Možda ste doživjeli nepravdu zbog boje kože, religije, ekonomskog položaja, spola ili čak životne dobi. Oni koji su žrtve predrasuda često se boje da će ponovno doživjeti neki oblik nepravde. Možda ih obuzme strah kad prođu pored neke grupe ljudi, odu u trgovinu, presele se u novu školu ili pođu na neku zabavu.
Osim toga ljudi koji su žrtve predrasuda i diskriminacije možda teško nalaze posao ili imaju manje kvalitetnu zdravstvenu skrb i obrazovanje te su im uskraćena neka prava i povlastice koje imaju drugi građani. Kad vlasti dopuštaju diskriminaciju, ona može dovesti do zlodjela kao što su etničko čišćenje i genocid. U Knjizi o Esteri Biblija izvještava o pokušaju istrebljenja jednog naroda. Zapazite koju su ulogu u tome igrale mržnja i predrasude (Estera 3:5, 6).
Snažna netrpeljivost i predrasude mogu vladati čak i u zemljama u kojima postoje zakoni protiv diskriminacije. Jedna bivša visoka povjerenica Ujedinjenih naroda za ljudska prava rekla je: “Šezdeset godina nakon usvajanja Opće deklaracije o pravima čovjeka (...) još uvijek nismo ni blizu toga da načelo jednakosti i pravde primjenjujemo na sve ljude.” Ta je činjenica vrlo zabrinjavajuća jer doseljenici i velik broj izbjeglica uvelike mijenjaju strukturu stanovništva mnogih zemalja.
Je li onda pravedno društvo samo san? Je li moguće pobijediti predrasude i diskriminaciju? Sljedeći članci odgovorit će na ta pitanja.