KAD je 1834. u požaru uništena Westminsterska palača, britanski su političari raspisali natječaj za idejni nacrt nove zgrade parlamenta. Tko je ponudio najbolje rješenje? Pobjednik natječaja bio je Sir Charles Barry. On je predložio da se u neogotičkom stilu izgrade bogato ukrašena palača i veliki toranj sa satom. Državni ured za javne radove naručio je izgradnju “najvećeg sata koji je svijet ikada vidio”.

Taj je sat jedna od glavnih znamenitosti Londona, a karakterističan zvuk njegovih zvona poznat je ljudima diljem svijeta. Ime mu je Big Ben — premda se prvobitno tako zvalo samo njegovo najveće zvono. Taj čuveni sat pravo je graditeljsko remek-djelo.

Izgradnja tornja visokog 96 metara počela je 1843. Tri godine kasnije započela je potraga za majstorom koji bi izradio sat. Satni mehanizam trebao je biti tako točan da u sat vremena ne bi žurio ni kasnio više od jedne sekunde. Izrada takvog sata bila je iznimno zahtjevan pothvat. Znalo se da će kazaljke sata biti izložene vjetru, snijegu i ledu, a trebalo je računati i na to da će na njih slijetati golubovi. Sve bi to utjecalo na njihalo sata, čiji su pravilni otkucaji presudni za točno mjerenje vremena. Dok su stručnjaci raspravljali o tome kako riješiti taj problem, urar Edmund Beckett Denison predložio je rješenje s kojim su svi bili zadovoljni, a jedan od najpoznatijih izrađivača satova dobio je zadatak da njegovu zamisao provede u djelo.

Nakon dvije godine sat je bio dovršen, no još je pet godina stajao u urarskoj radionici, sve dok nisu bili  završeni radovi na tornju. Za to vrijeme Denison je izumio mehanizam koji regulira kretanje njihala i štiti ga od vanjskih utjecaja kako bi sat uvijek pokazivao točno vrijeme.

Nakon što je bio dovršen satni mehanizam, idući korak bio je izrada zvona. Jedna ljevaonica željeza na sjeveroistoku Engleske napravila je veliko zvono koje je trebalo zvoniti svakog punog sata. Ono je bilo puno veće nego što se očekivalo i imalo je preko 16 tona! Bilo je toliko teško da je oštetilo palubu broda kojim je trebalo biti dopremljeno u London. No brod je na koncu ipak doplovio do odredišta. Zvono je bilo iskrcano na obalu, a kasnije je dovezeno do tornja u posebno izrađenim kolima koja je vuklo 16 bijelih konja. Potom je bilo obješeno na drvenu skelu ispred zgrade parlamenta kako bi se ondje isprobalo.

Mnoga velika zvona imaju svoje ime, a ovaj div dobio je ime Big Ben (što znači “veliki Ben”). Zašto je tako nazvan? To nitko točno ne zna. Neki kažu da je zvono nazvano po Sir Benjaminu Hallu, krupnom čovjeku koji je radio u engleskom parlamentu. Drugi smatraju da je nazvano po Benjaminu Cauntu, koji je u to vrijeme  bio poznati boksač teške kategorije. Bilo kako bilo, ime Big Ben — kojim se prvobitno nazivalo samo veliko zvono — danas je naziv za cijeli sat i toranj na kojem se on nalazi.

Kako se smatralo da je prvobitni čekić koji je trebao udarati u zvono previše lagan, bio je zamijenjen velikim novim čekićem teškim 660 kilograma. No nakon nekoliko mjeseci testiranja dogodila se nezgoda. Zvono je puklo i više se nije moglo popraviti. Stoga je bilo skinuto sa skele i razbijeno, a metal je bio rastaljen. Od njega je napravljeno novo zvono teško gotovo 14 tona. Na ulicama se ponovno okupilo mnoštvo ljudi koji su gledali kako se novo zvono kolima vozi do zgrade parlamenta.

Nekoliko mjeseci kasnije toranj je bio spreman da se na njega postavi sat. Nekoliko skupina radnika dobro se namučilo da bi podignulo Big Ben do vrha tornja i postavilo ga na njegovo mjesto u zvoniku. Ogromno zvono napokon je bilo smješteno pored četiri manja zvona koja su se trebala oglašavati svakih petnaest minuta. Potom je postavljen i težak satni mehanizam. Veličanstveni sat najzad je mogao početi otkucavati sate i minute — barem je tako izgledalo.

U srpnju 1859. Big Ben počeo je zvoniti na puni sat. Svi su bili oduševljeni. No ta je radost bila kratka vijeka. Početkom listopada veliko je zvono ponovno puklo! Nitko nije ni pomišljao na to da se zvono skine s tornja. Umjesto toga radnici su ga zakrenuli za četvrtinu kruga kako čekić ne bi udarao u oštećeno mjesto. Da bi se spriječile daljnje nezgode postavljen je i lakši čekić. Nakon tri godine Big Ben se ponovno oglasio! Napuklina je ostala, no upravo zbog nje zvono ima svoj jedinstven i prepoznatljiv zvuk.

Godine 1924. BBC je u zvoniku postavio mikrofon i počeo redovito emitirati zvonjavu Big Bena kao državni signal za točno vrijeme. Nakon osam godina BBC je počeo emitirati svoj program u svim zemljama britanskog Commonwealtha, a danas se ugodan zvuk Big Bena čuje diljem svijeta putem međunarodne radiomreže BBC World Service.

Sat i njegova zvona preživjeli su bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. No 1976. dogodila se nesreća u kojoj je Big Ben bio teško oštećen. Zamor metala u mehanizmu za zvonjenje doveo je do mehaničkog kvara zbog kojeg je bio uništen velik dio prostorije u kojoj se nalazio sat. No veliko zvono nije bilo oštećeno, pa je za nekoliko tjedana ponovno počelo zvoniti svakog punog sata. Popravak sata trajao je devet mjeseci.

Jedno je vrijeme Big Ben bio najveći sat na svijetu. No od svih mehaničkih satova postavljenih na javnim mjestima on je još uvijek najtočniji. Poznati zvuk njegovih zvona često se kopira i može se čuti na velikim i malim satovima u mnogim zemljama. Stoga nije neobično da je Big Ben postao simbol Engleske i njenog glavnog grada. Teško da postoji sat koji može nadmašiti slavu i ljepotu tog starog engleskog gospodina!