“PROMIJENIMO svijet nabolje! Riješimo se religije!” poručuje nizozemski filozof Floris van den Berg u svom predavanju koje je objavljeno pod naslovom “Kako se riješiti religije i zašto”. Diljem svijeta mnogi drugi znanstvenici i učeni ljudi također se zalažu za ukidanje religije.

Steven Weinberg, dobitnik Nobelove nagrade za otkrića s područja fizike, naziva religiju “dugotrajnom noćnom morom” i kaže da se “čovječanstvo treba već jednom probuditi iz nje”. Posljednjih godina sve se glasnije govori o tome da bi na svijetu bilo puno manje zla kad bi se iskorijenilo religiju. Objavljuje se i sve više knjiga koje govore protiv religije. Takve knjige postaju sve popularnije među čitalačkom publikom.

Prije nekoliko godina održan je skup na kojem su se okupili vodeći znanstvenici iz cijelog svijeta kako bi raspravljali o potrebi za ukidanjem religije, što po njihovom mišljenju treba učiniti čim prije. Mediji su preplavljeni istupima ateista koji bez ustručavanja izražavaju mržnju prema religiji. Jesu li nastojanja tih uglednih intelektualaca usmjerena u ispravnom pravcu?

Ako su sve religije krive i ako nema Boga, onda se čini razumnim iskorijeniti religiju. No što ako ima Boga? Što ako postoje ljudi koji imaju pravo zastupati Boga ovdje na Zemlji? Što ako ipak postoji prava religija?

Istražimo li malo bolje povijest religije, vidjet ćemo da se jedna vjera znatno razlikuje od svih drugih. To je religija kojoj danas pripada relativno malo ljudi. Utemeljili su je Isus Krist i njegovi apostoli. No taj način štovanja Boga nema ništa zajedničko s onim koji je već stoljećima uvriježen u crkvama kršćanstva.

Po čemu se razlikuju crkve kršćanstva i prava religija koju je utemeljio Isus Krist? Po mnogočemu. Razmotrimo jednu razliku.

Prvi kršćani nisu se miješali u politiku. Oni su se ugledali na Isusa, koji je također bio neutralan u političkim pitanjima. Biblija izvještava da je Isus u najmanje dvije prilike odlučno odbio postati politički vođa (Matej 4:8-10; Ivan 6:15). Čak je prekorio svoje učenike zbog toga što su htjeli nasilnim putem spriječiti njegovo uhićenje (Matej 26:51, 52; Luka 22:49-51; Ivan 18:10, 11).

Kad je rimski upravitelj Judeje ispitivao Isusa o njegovim navodnim političkim ambicijama, on mu je jasno i glasno rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde” (Ivan 18:36). Isus se očito nije htio uplitati u politička i vojna pitanja kojima su se bavili ljudi tog vremena.

Isusovi učenici zauzeli su isti stav. U znanstvenoj studiji o ulozi religije u ratu koja je spomenuta u prethodnim člancima bilo je rečeno: “Prvi kršćani bili su protiv nasilja. (...) Većina kršćana odbijala je služiti vojsku i ići u rat.” Isus i njegovi apostoli u svojim su učenjima isticali da treba pokazivati ljubav prema bližnjima, što podrazumijeva i ljubav prema strancima te ljudima druge rase ili drugog etničkog porijekla (Djela apostolska 10:34, 35; Jakov 3:17). Ta je religija uistinu doprinosila miru među ljudima!

 No s vremenom se izvorno kršćanstvo iskvarilo pod utjecajem filozofije, tradicije i nacionalizma, koji su potkopavali kršćansko jedinstvo. U ranije spomenutoj povijesnoj analizi uloge religije u oružanim sukobima rečeno je: “Obraćenje [rimskog cara] Konstantina dovelo je do militarizacije kršćanskog pokreta, koji se više nije držao Kristovih učenja o dobroti i milosrđu, nego je potpao pod utjecaj carevih težnji za ostvarivanjem političkih ciljeva i osvajanjem novih područja. Svi kršćani, pa tako i car, trebali su u religiji pronaći opravdanje za rat.” Tako je nastalo iskrivljeno, lažno kršćanstvo.

Je li izvorno kršćanstvo zauvijek nestalo? Nipošto. U današnje vrijeme postoji jedna grupa kršćana koja zaslužuje da joj obratimo posebnu pažnju. To su Jehovini svjedoci. Oni su se ugledali na prve kršćane kao nijedna druga vjerska zajednica. Nisu povezani ni s kojom crkvom kršćanstva. U djelu The Encyclopedia of Religion kaže se da su oni “drugačiji od drugih” jer sva svoja učenja temelje “na Bibliji, čiji autoritet smatraju važnijim od bilo kakve tradicije”.

Jehovini svjedoci ne staju ni na čiju stranu u političkim sukobima, kao što to nisu činili ni prvi kršćani. U jednoj studiji koju je objavila Ukrajinska akademija znanosti kaže se da Jehovini svjedoci nastoje prevladati sve “rasne, nacionalne, vjerske, društvene i ekonomske razlike” među ljudima. U istoj studiji piše da se Jehovini svjedoci “ne bave protudržavnom djelatnošću” te da su “uzorni građani svoje zemlje”.

Wojciech Modzelewski, profesor sa Sveučilišta u Varšavi, u svojoj knjizi Pacyfizm i okolice piše da “Jehovini svjedoci čine najbrojniju zajednicu na svijetu koja se protivi ratovanju”. Budući da Jehovini svjedoci u svemu postupaju po uzoru na prve kršćane, može se reći da su oni uspjeli obnoviti izvorno kršćanstvo — način štovanja Boga koji su utemeljili Krist i njegovi apostoli. Takvo kršćanstvo uistinu doprinosi miru među ljudima. (Vidi  okvir na idućoj stranici.)

Istina, mnogi iskreni vjernici, pa čak i neki vjerski vođe, zgražaju se nad licemjerjem koje vide u svojoj religiji. Treba odati priznanje mnogim religioznim ljudima koji se zdušno zalažu za mir u svijetu i za to da svi ljudi žive u slozi.

No koliko god bili iskreni i dobronamjerni, ljudi nisu u stanju riješiti probleme koji potresaju naš svijet. Prorok Jeremija davno je napisao: “Put čovjeka zemaljskog nije u njegovoj vlasti. Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jeremija 10:23).

No ipak se možemo nadati boljoj budućnosti. Božja Riječ kaže da će na Zemlji biti uspostavljeno novo, miroljubivo ljudsko društvo. Pripadnici tog društva bit će povezani u istinsko bratstvo. Ljudi svih rasa živjet će  u miru i slozi. Neće ih razdvajati državne granice, etnička mržnja ni različite vjerske ideologije. Svi će oni biti ujedinjeni jer će služiti pravom Bogu, Jehovi.

Biblija je također prorekla da će doći kraj svim religijama koje sramote Boga. Isus je rekao: “Svako kraljevstvo koje je u sebi razdijeljeno propadne. Nijedan grad ili kuća koji su u sebi razdijeljeni neće opstati” (Matej 12:25). Bog će se pobrinuti da se te riječi ispune na svim krivim religijama.

Biblija je još davno prorekla da će Bog “suditi među narodima i sklad stvoriti među narodima mnogim”. U tom proročanstvu također stoji: ‘Ljudi će prekovati mačeve svoje u raonike i koplja svoja u srpove. Narod na narod više neće dizati mača niti će se više učiti ratu’ (Izaija 2:4). To se proročanstvo ispunjava u današnje vrijeme. Prava religija, po čijim načelima žive Jehovini svjedoci, već danas doprinosi uspostavi mira među ljudima.