U PRETHODNOM članku iz ove serije razmotrili smo tri biblijska proročanstva o Abrahamovom potomstvu. Kao što smo vidjeli, postoji mnoštvo dokaza da je Bog u staro doba ispunio obećanja što ih je dao Abrahamu. Ona su se ispunila na izraelskom narodu, koji je potekao od tog vjernog Božjeg sluge.

Još jedan narod koji je odigrao važnu ulogu u biblijskoj povijesti, naročito u 7. stoljeću pr. n. e., bili su drevni Babilonci. U ovom članku razmotrit ćemo tri biblijska proročanstva povezana s Babilonskim Carstvom kako bismo vidjeli jesu li ona doista nadahnuta od Boga.

 Prorok Mojsije upozorio je izraelski narod: “Ako zaboraviš Jehovu, Boga svojega, i ako pođeš za drugim bogovima te im staneš služiti i klanjati im se, danas vas upozoravam da ćete zacijelo propasti” (5. Mojsijeva 8:19; 11:8, 9). Unatoč tom upozorenju Izraelci su se često bunili protiv Boga i okretali štovanju idola (1. Kraljevima 14:22-24).

Jehovinom je strpljenju s vremenom došao kraj, pa je dopustio Babiloncima da pokore njegov buntovni narod. Za vladavine kralja Nebukadnezara (ili Nabukodonozora) babilonska je vojska napala Izrael i opkolila Jeruzalem. Po čemu je taj događaj značajan? Razmotrimo što je prorok Jeremija napisao dvadesetak godina prije dolaska Babilonaca (Jeremija 25:1).

1. proročanstvo: “Ovako kaže [Izraelcima] Jehova nad vojskama: ‘Zato što niste poslušali riječi moje, (...) poslat ću po Nebukadnezara, kralja babilonskoga, slugu svojega, i dovest ću ih [Babilonce] na ovu zemlju i na stanovnike njezine i na sve ove narode okolne. (...) Sva će se zemlja ova pretvoriti u pustoš i grozan prizor postati, i ti će narodi služiti kralju babilonskome sedamdeset godina’” (Jeremija 25:8-11).

Ispunjenje proročanstva: Nakon duge opsade Nebukadnezar je 607. pr. n. e. opustošio Jeruzalem, a osvojio je i druge gradove u Judi, među kojima su bili Lakiš i Azeka (Jeremija 34:6, 7). Većinu preživjelih odveo je u Babilon. Ondje su Izraelci 70 godina proveli u zatočeništvu.

Što otkrivaju povijesne činjenice?

● Biblija kaže da je u vrijeme razorenja Jeruzalema Babilonom vladao Nebukadnezar. Arheološki nalazi potvrđuju da je taj kralj doista postojao. Na jednoj kameji izrađenoj od oniksa koja se nalazi u jednom firentinskom muzeju ugraviran je tekst: “U čast Merodaku, gospodaru svom, Nebukadnezar, kralj babilonski, načini ovo za života svojega.” Nebukadnezar je vladao od 624. do 582. pr. n. e.

● Priručnik The Bible and Archaeology kaže da su arheolozi na temelju iskapanja i istraživanja u Lakišu zaključili sljedeće: “Grad je bio potpuno razoren. Požar u kojem je izgorio bio je toliko jak da se vapnenac od kojeg su bile sagrađene kuće pretvorio u vapno.”

2. proročanstvo: “Ovako kaže Jehova: ‘Kad se navrši sedamdeset godina u Babilonu, pohodit ću vas [židovske izgnanike] i ispunit ću vam dobru riječ svoju da ću vas vratiti na ovo mjesto [u Judu]’” (Jeremija 29:10).

 Ispunjenje proročanstva: Židovi su bili u izgnanstvu od 607. do 537. pr. n. e. Nakon što je prošlo tih 70 godina perzijski kralj Kir oslobodio je židovske zatočenike i dopustio im da se vrate u svoju domovinu te da ponovno sagrade hram u Jeruzalemu (Ezra 1:2-4).

Što otkrivaju povijesne činjenice?

● Jesu li Izraelci doista 70 godina bili zarobljenici u Babilonu, kao što je to Biblija prorekla? Uvaženi izraelski arheolog Ephraim Stern tvrdi da je za to vrijeme Izrael bio pust. On kaže: “Ne postoje nikakvi dokazi da je netko ondje živio od 604. pr. n. e. do 538. pr. n. e. U cijelom tom razdoblju niti jedan jedini grad koji su Babilonci razorili nije bio ponovno naseljen.” To razdoblje u kojem nitko nije živio na osvojenom izraelskom tlu poklapa se s vremenom koje su Izraelci proveli u izgnanstvu u Babilonu — od 607. do 537. pr. n. e. (2. Ljetopisa 36:20, 21).

● U staro doba narodi koji su živjeli u Mezopotamiji pisali su na glinenim pločicama. Jedan zapis na glinenoj podlozi koji je poznat pod nazivom Kirov cilindar potječe iz 539. pr. n. e. — godine u kojoj je perzijski kralj Kir pokorio Babilonsko Carstvo. Na tom cilindru piše: “Ja sam Kir, (...) kralj Babilona.” Dalje u tekstu stoji: “Vratio sam [nekim prethodno spomenutim] svetim gradovima s druge strane Tigrisa, čija su svetišta dugo ležala u ruševinama, likove koji su ondje živjeli (...). Sakupio sam sve njihove (bivše) stanovnike i vratio (im) njihova prebivališta.”

Taj je svjetovni zapis u suglasju s Biblijom, koja je 200 godina prije toga prorekla da će se židovski izgnanici vratiti u svoju domovinu.

3. proročanstvo: “Babilon, ukras kraljevstava, ljepota i ponos Kaldejaca, bit će kao Sodoma i Gomora kad ih je Bog uništio. Nikad više neće biti nastanjen” (Izaija 13:19, 20).

Ispunjenje proročanstva: Moćno je Babilonsko Carstvo 539. pr. n. e. neočekivano palo pod naletom združenih snaga Medijaca i Perzijanaca. * Grad Babilon nikad više nije povratio staru slavu. Polako je gubio na važnosti te je s vremenom ostao “bez stanovnika” i pretvorio se u “hrpu kamenja” (Jeremija 51:37).

Što otkrivaju povijesne činjenice?

● Drevni Babilon s vremenom je potpuno izbrisan s lica Zemlje. O tome svjedoči i učenjak Tom Boiy, koji kaže da su “u razdoblju od 16. do 18. stoljeća povjesničari i putnici iz zapadnih zemalja bili dobro upoznati sa simboličnim značenjem Babilona”, no nisu mogli utvrditi “gdje se on točno nalazio”.

● Godine 1919. Henry Hall, kustos zbirke egipatskih i asirskih starina u Britanskom muzeju, opisao je Babilon riječima: “To je hrpa razvaljenih zidina (...) zatrpanih pijeskom.”

Što možemo zaključiti nakon razmatranja ovih proročanstava i njihova ispunjenja? Još se jednom pokazalo da je Biblija knjiga koja sadrži istinita proročanstva. Proročanske objave o Judi i Babilonu ispunile su se upravo onako kako je bilo pretkazano.

Jeruzalem je bio uništen jer njegovi stanovnici nisu poslušali Božja upozorenja da se odvrate od bezbožnog načina života. Nakon 70 godina zatočeništva u Babilonu Izraelci su, u skladu s proročanstvom, dobili dopuštenje da se vrate kući u Jeruzalem. Drevni grad Babilon bio je osvojen i razoren upravo onako kako je Biblija prorekla te je do današnjeg dana ostao nenastanjen. No to su samo neka od mnogih biblijskih proročanstava.

U idućem članku razmotrit ćemo neke događaje koji su se odigrali u 1. stoljeću n. e., a bili su prorečeni stotinama godina ranije. Ispunjenje tih proročanstava također može ojačati naše pouzdanje u istinitost i vjerodostojnost Biblije.