AZERBAJDŽAN je najveća od tri zemlje Zakavkazja, područja koje se pruža južno od Kavkaza. Prije otprilike tisuću godina te su predjele počela naseljavati turkijska plemena. Mnogobrojni doseljenici prihvatili su neke običaje starosjedilačkog stanovništva, a starosjedioci su pak prihvatili neka obilježja njihove kulture. Stoga ne čudi da je azerbajdžanski jezik srodan današnjem turskom i turkmenskom jer svi oni spadaju u skupinu turkijskih jezika.

Ljudi koji žive u Azerbajdžanu vrlo su srdačni, veseli i puni života. Oni jako drže do obitelji i rodbinskih veza. Bliski su s članovima svoje obitelji i spremno pomažu jedni drugima kad se nađu u kakvoj nevolji.

Azerbajdžanci vole glazbu i poeziju. Njihovom srcu posebno je omilio osebujan glazbeni izričaj koji se naziva mugam. Izvođač mugama recitira i pjeva tradicionalne azerbajdžanske pjesme uz pratnju narodnih glazbala. Umjetnik mora dobro poznavati stare azerbajdžanske napjeve i biti vješt u improvizaciji.

 Stanovnicima Azerbajdžana teško je zamisliti život bez čaja, koji piju iz staklenih čaša kruškolikog oblika. Uz čaj se obično poslužuje kocka šećera, a katkad i malo pistacija, badema i grožđica. Čak i u najmanjim mjestima postoje čajane u kojima Azerbajdžanci s užitkom ispijaju svoj omiljeni napitak.

Na istoku zemlje nalazi se Kaspijsko jezero, u čijim vodama živi nekoliko vrsta jesetri. Među njima je i moruna, koja može živjeti preko 100 godina. Jedan od najvećih primjeraka koji su ikad ulovljeni bio je dugačak 8,5 metara i težak 1 297 kilograma! Jesetre su cijenjene zbog svoje ikre, od koje se dobiva čuveni i vrlo skupi crni kavijar.

Azerbajdžanci su pobožni ljudi koji vole razgovarati o Bogu. Stanovnici Azerbajdžana većinom su muslimani, no među njima ima i pripadnika nekih drugih religija. U zemlji ima preko tisuću Jehovinih svjedoka.