1, 2. (a) S kojim se izazovima suočavaju mnogi stranci? (Vidi ilustraciju na početku članka.) (b) Koji je savjet dao apostol Pavao i koja se pitanja u vezi s tim javljaju?

PRIJE više od 30 godina Osei, ^[1] koji tada nije bio Jehovin svjedok, stigao je iz Gane u Europu. On je ovako opisao svoje prve utiske: “Ubrzo sam shvatio da većinu ljudi nije briga za mene. Prvi susret s drugačijom klimom također mi je bio veliki šok. Kad sam otišao s aerodroma i prvi put u životu osjetio hladnoću, počeo sam plakati.” Osei je muku mučio s jezikom, pa mu je trebalo više od godinu dana da pronađe pristojan posao. Budući da je bio daleko od svoje obitelji, jako su mu nedostajali i bio je usamljen.

² Kad bi se ti našao u sličnoj situaciji, kako bi želio da se drugi ponašaju prema tebi? Ne bi li ti bilo drago da te braća i sestre u dvorani srdačno dočekaju, bez obzira na tvoju nacionalnost ili boju kože? Zapravo, Biblija potiče prave kršćane: “Ne zaboravljajte gostoljubivost” (Hebr. 13:2). Te bi se riječi mogle prevesti i kao: “Ne zaboravite pokazivati dobrostivost  strancima.” Razmotrimo stoga sljedeća pitanja: Kako Jehova gleda na strance? Zašto možda trebamo promijeniti svoje gledište o strancima? I kako možemo pomoći onima koji su došli iz drugih zemalja da se u našoj skupštini osjećaju kao kod kuće?

3, 4. Kako se Božji narod, prema 2. Mojsijevoj 23:9, trebao ophoditi s došljacima i zašto?

³ Nakon što je izbavio Izraelce iz Egipta, Jehova im je dao zakone koji su ih učili da budu obzirni prema ne-Izraelcima koji su im se pridružili u velikom broju (2. Mojs. 12:38, 49; 22:21). Budući da su mnogi došljaci bili u nepovoljnom položaju, Jehova se s ljubavlju pobrinuo za njihove potrebe. Naprimjer, omogućio im je da pabirče ostatke uroda poslije žetve ili berbe (3. Mojs. 19:9, 10).

⁴ Jehova nije pripadnicima svog naroda naredio da poštuju strance, nego je apelirao na njihovu suosjećajnost. (Pročitaj 2. Mojsijevu 23:9.) Oni su znali “kako je duši došljakovoj”. Čak i prije nego što su im Izraelci postali robovi, Egipćani su se vjerojatno držali podalje od njih zbog vjerskih predrasuda ili zato što su bili druge rase (1. Mojs. 43:32; 46:34; 2. Mojs. 1:11-14). Izraelci su na vlastitoj koži osjetili koliko je teško biti došljak u tuđini, pa je Jehova očekivao od njih da se prema svakom strancu koji je živio među njima ponašaju “kao da je rođeni Izraelac” (3. Mojs. 19:33, 34).

5. Što će nam pomoći da na strance gledamo onako kako gleda Jehova?

⁵ Možemo biti sigurni da je Jehovi i danas jednako stalo do stranaca koji dolaze na naše sastanke (5. Mojs. 10:17-19; Mal. 3:5, 6). Oni se suočavaju s brojnim preprekama i izazovima. Naprimjer, neki su žrtve diskriminacije ili im je teško svladati novi jezik. Budemo li razmišljali o okolnostima u kojima se nalaze, suosjećat ćemo s njima i dati sve od sebe da im pomognemo (1. Petr. 3:8).

6, 7. Što pokazuje da su prvi kršćani pobijedili duboko ukorijenjene predrasude?

⁶ Kršćani židovskog porijekla u 1. stoljeću pobijedili su predrasude koje su među Židovima bile duboko ukorijenjene. Na Pedesetnicu 33. godine kršćani što su živjeli u Jeruzalemu ukazali su gostoprimstvo ljudima iz raznih zemalja koji su se tek obratili na kršćanstvo (Djela 2:5, 44-47). Ljubav i briga koju su židovski kršćani pokazali svojim suvjernicima iz drugih naroda jasan je dokaz da su shvatili što znači biti gostoljubiv, odnosno dobrostiv prema strancima.

⁷ Međutim, s vremenom se u kršćanskoj skupštini, koja je dotad već prilično narasla, pojavio jedan problem. Židovi koji su govorili grčki žalili su se da se s njihovim udovicama postupa nepravedno (Djela 6:1). Kako bi riješili taj problem i pobrinuli se da nitko ne bude zapostavljen, apostoli su postavili sedmoricu muškaraca da vode brigu o tome. Svi izabrani kršćani imali su grčka imena, što bi moglo ukazivati na to da su apostoli željeli smanjiti napetost koja je možda postojala između kršćana različitog porijekla (Djela 6:2-6).

8, 9. (a) Koja nam pitanja mogu pomoći da vidimo ima li u našem srcu predrasuda ili rasnog odnosno nacionalnog ponosa? (b) Što moramo iskorijeniti iz svog srca? (1. Petr. 1:22).

⁸ Bili mi toga svjesni ili ne, svi smo pod snažnim utjecajem svoje kulture (Rim. 12:2). Osim toga, vjerojatno čujemo kako naši susjedi, kolege ili vršnjaci  u školi pogrdno govore o ljudima druge rase te onima iz drugih kultura i naroda. U kojoj mjeri takve predrasude utječu na nas? S druge strane, kako reagiramo kad netko ismijava pripadnike našeg naroda, možda tako što preuveličava neko obilježje naše kulture?

⁹ Apostol Petar neko je vrijeme imao predrasude prema ne-Židovima, ali postupno je uspio iz svog srca ukloniti takve negativne osjećaje (Djela 10:28, 34, 35; Gal. 2:11-14). Ako i mi u svom srcu prepoznamo i najmanji trag predrasuda ili rasnog odnosno nacionalnog ponosa, trebamo se svim silama potruditi to iskorijeniti. (Pročitaj 1. Petrovu 1:22.) Dobro je imati na umu da nitko od nas ne zaslužuje spasenje. Svi smo nesavršeni ljudi, bez obzira na to koje smo nacionalnosti (Rim. 3:9, 10, 21-24). Zašto bismo se onda smatrali boljima od drugih? (1. Kor. 4:7). Trebali bismo razmišljati poput apostola Pavla, koji je pomazanim sukršćanima rekao: “Više niste tuđinci i došljaci, nego (...) Božji ukućani” (Efež. 2:19). Da bismo obukli novu osobnost, moramo se iskreno truditi pobijediti predrasude prema ljudima drugačijeg porijekla (Kol. 3:10, 11).

10, 11. Kako je Boaz pokazao da na strance gleda poput Jehove?

¹⁰ Boazov način ophođenja s Rutom Moapkom pokazuje da je on na strance gledao poput Jehove. Kad je tijekom žetve došao pregledati svoja polja, pažnju mu je privukla marljiva tuđinka koja je pabirčila za njegovim žeteocima. Premda je Ruta imala pravo pabirčiti, od njegovog je radnika zatražila dozvolu za to. Kad je Boaz to saznao, velikodušno joj je dopustio da pabirči čak i među požnjevenim klasjem. (Pročitaj Rutu 2:5-7, 15, 16.)

¹¹ Iz razgovora koji je potom vodio s Rutom jasno se vidi da je Boaz bio zabrinut za nju jer je znao da se kao tuđinka nalazi u teškoj situaciji. Rekao joj je da se drži djevojaka koje rade za njega kako je ne bi uznemiravali mladići u polju. Čak se pobrinuo da dobije dovoljno hrane i vode, poput njegovih najamnika. Isto tako, nije se toj sirotoj došljakinji obraćao svisoka, nego ju je utješio (Ruta 2:8-10, 13, 14).

12. Kako naša dobrostivost može djelovati na strance?

¹² Boaza se duboko dojmila Rutina nesebična ljubav prema njenoj svekrvi Naomi, a i njena odluka da počne služiti Jehovi. Dobrostivost koju joj je iskazao zapravo je bila odraz Jehovine vjerne ljubavi prema ženi koja je, slikovito govoreći, došla potražiti utočište pod Božjim krilima (Ruta 2:12, 20; Izr. 19:17). I naša dobrostivost može pomoći ljudima svih vrsta da upoznaju istinu i osjete koliko ih Jehova voli (1. Tim. 2:3, 4).

13, 14. (a) Zašto trebamo izraziti srdačnu dobrodošlicu strancima koji dođu na sastanak? (b) Što ti može pomoći ako ti je neugodno pristupiti osobama iz druge kulture?

¹³ Dobrostivost prema strancima možemo pokazati tako da ih srdačno pozdravimo kad dođu na sastanak. Oni koji su se tek doselili iz neke strane zemlje znaju biti sramežljivi i povučeni. Možda se zbog svog odgoja i društvenog statusa osjećaju manje vrijednima od ljudi druge rase ili nacionalnosti. Zato bismo mi trebali napraviti prvi korak i pokazati iskreno zanimanje za njih. Ako na tvom jeziku postoji aplikacija JW Language, mogao bi naučiti kako pozdraviti pridošlice na njihovom materinjem jeziku. (Pročitaj Filipljanima 2:3, 4.)

 ¹⁴ Možda ti je neugodno pristupiti osobama koje dolaze iz druge kulture i započeti razgovor s njima. Da bi pobijedio takve osjećaje, mogao bi im ispričati nešto o sebi. Možda ubrzo shvatiš da niste toliko različiti kao što si u početku mislio i da imate puno toga zajedničkog. Ne zaboravi da svaka kultura ima svoje dobre i loše strane.

15. Što će nam pomoći da imamo više razumijevanja za one koji se prilagođavaju na život u drugoj zemlji?

¹⁵ Kako možeš pomoći strancima da se u skupštini osjećaju kao kod kuće? Iskreno se zapitaj: “Da sam ja u nekoj stranoj zemlji, kako bih želio da se drugi ponašaju prema meni?” (Mat. 7:12). Budimo strpljivi s onima koji se prilagođavaju na život u novim okolnostima. Možda isprva nećemo u potpunosti razumjeti njihov način razmišljanja ili neke njihove reakcije. No umjesto da očekujemo da razmišljaju i postupaju poput nas, zašto ih ne bismo prihvatili onakve kakvi jesu? (Pročitaj Rimljanima 15:7.)

16, 17. (a) Što možemo poduzeti kako bismo se zbližili s onima koji dolaze iz druge kulture? (b) Na koje praktične načine možemo pomoći pridošlicama u svojoj skupštini?

¹⁶ Možda će nam biti lakše razgovarati sa strancima ako se potrudimo saznati više o zemlji i kulturi iz koje potječu. Čak bismo mogli u sklopu obiteljskog proučavanja istražiti nešto o kulturi pridošlica koji su članovi naše skupštine ili žive na našem području. S njima se možemo zbližiti i tako da ih pozovemo na neki obrok. Ako je Jehova “neznabošcima otvorio vrata k vjeri”, ne bismo li onda mi mogli otvoriti vrata svog doma suvjernicima iz drugih zemalja? (Djela 14:27; Job 31:32; Gal. 6:10).

¹⁷ Budemo li provodili vrijeme s nekom obitelji iz druge zemlje, vidjet ćemo  koliko truda ulažu da bi se prilagodili našoj kulturi. No možda primijetimo da bi im dobro došla pomoć oko učenja jezika. Isto tako, mogli bismo ih uputiti na institucije koje im mogu pomoći da pronađu prikladan smještaj ili posao. Takvi konkretni koraci mogu našim suvjernicima uvelike olakšati život (Izr. 3:27).

18. Kako je Ruta pokazala poštovanje i zahvalnost i kako se useljenici mogu ugledati na nju?

¹⁸ Naravno, useljenici trebaju dati sve od sebe da se prilagode kulturi zemlje u koju su došli. Ruta im u tom pogledu služi kao dobar primjer. Kao prvo, pokazala je poštovanje prema običajima zemlje u koju je došla tako što je tražila dozvolu da pabirči (Ruta 2:7). Nije to pravo smatrala samo po sebi razumljivim, kao da su joj drugi dužni pomoći. Kao drugo, spremno je izrazila zahvalnost za dobrotu koja joj je bila ukazana (Ruta 2:13). Kad pridošlice imaju takav stav, veća je vjerojatnost da će zadobiti poštovanje svojih suvjernika i drugih ljudi.

19. Zašto trebamo srdačno prihvatiti strance?

¹⁹ Sretni smo što je Jehova u svojoj nezasluženoj dobroti omogućio ljudima iz svih naroda da čuju dobru vijest. Možda u svojoj domovini nisu imali priliku proučavati Bibliju ili se slobodno sastajati s Jehovinim slugama. No budući da se sad mogu družiti s nama, trebamo se potruditi da se u našoj sredini osjećaju ugodno, a ne kao tuđinci. Možda im ne možemo puno pomoći u materijalnom pogledu ili na neki drugi način, ali možemo im po uzoru na Jehovu pokazivati ljubav i biti dobrostivi prema njima. Stoga se ugledajmo na Boga i učinimo sve što možemo kako bi se stranci među nama osjećali kao kod kuće (Efež. 5:1, 2).