1. Kako trebamo gledati na svoju vjeru?

VJERA je svojstvo koje nemaju svi ljudi i zato je izuzetno vrijedna (2. Sol. 3:2). Jehova svim svojim slugama daje vjeru (Rim. 12:3; Gal. 5:22). Svi koji je imaju trebali bi biti od srca zahvalni Jehovi na tome.

2, 3. (a) Kojim se blagoslovima može nadati osoba koja ima vjeru? (b) O kojim će pitanjima biti riječi u nastavku?

² Naš nebeski Otac privlači ljude k sebi preko svog Sina, Isusa Krista (Ivan 6:44, 65). Osobe koje steknu vjeru u Isusa mogu dobiti oproštenje grijeha. A time im se pruža prilika da postanu Jehovini prijatelji i žive vječno (Rim. 6:23). Čime smo zaslužili tako prekrasan blagoslov? Budući da smo grešni ljudi, zaslužili smo jedino smrt (Psal. 103:10). No Jehova je u nama vidio potencijal, zapazio je naše dobre strane. Ukazao nam je nezasluženu dobrotu i otvorio nam srce kako bismo prihvatili dobru vijest. Počeli  smo vjerovati u Isusa te smo stekli nadu u vječni život. (Pročitaj 1. Ivanovu 4:9, 10.)

³ No što znači imati vjeru? Znači li to naprosto razumjeti koje nam je blagoslove Bog namijenio? Što je još važnije, na koje načine moramo pokazati da imamo vjeru?

4. Objasni zašto vjera nije samo razumsko shvaćanje Božjeg nauma.

⁴ Osoba koja ima vjeru razumije Božji naum. No vjera obuhvaća puno više od toga. Ona snažno motivira osobu da postupa u skladu s Božjom voljom. Vjera u Isusovu otkupnu žrtvu potiče vjernika da dobru vijest o tome prenosi drugima. Apostol Pavao je objasnio: “Ako ustima svojim obznanjuješ tu ‘riječ’ — da je Isus Gospodin — i ako u srcu svojemu vjeruješ da ga je Bog podignuo od mrtvih, bit ćeš spašen. Jer srcem se vjeruje i tako postiže pravednost, a ustima se obznanjuje vjera i tako postiže spasenje” (Rim. 10:9, 10; 2. Kor. 4:13).

5. Zašto je vjera važna i kako je možemo sačuvati? Predoči to primjerom.

⁵ Dakle, ako želimo živjeti vječno u Božjem novom svijetu, moramo steći vjeru i paziti da ona ostane snažna. Vjeru bismo mogli usporediti s biljkom. Kao što biljka treba vodu, tako i vjera treba pažnju da bi ostala jaka. Živa se biljka, za razliku od umjetne, stalno mijenja. Ako se redovito zalijeva, ona raste i buja, a bez vode polako vene. Čak i najzdravija biljka ako se dovoljno ne zalijeva na koncu će uginuti. Slično je i s našom vjerom. Ako je zanemarimo, postupno će slabjeti i na koncu se ugasiti (Luka 22:32; Hebr. 3:12). Ali ako joj posvećujemo dovoljno pažnje, bit će živa i nastavit će rasti, a mi ćemo biti “zdravi u vjeri” (Titu 2:2; 2. Sol. 1:3).

6. Na koja je dva načina opisana vjera u Hebrejima 11:1?

⁶ Biblijski opis vjere nalazimo u Hebrejima 11:1. (Pročitaj.) Vjera se definira na dva načina. (1) Opisuje se kao čvrsto pouzdanje da će se dogoditi “ono čemu se nadamo”. To mogu biti događaji koje je Jehova prorekao, ali se još nisu odigrali, naprimjer okončanje zla i dolazak novog svijeta. (2) Za vjeru se kaže i da je uvjerljiv dokaz “onoga što je stvarno, premda se ne vidi”. To se, između ostalog, odnosi na postojanje Jehove Boga, Isusa Krista, anđela i nebeskog Kraljevstva (Hebr. 11:3). Kako možemo dokazati da je naša nada živa i da vjerujemo u nevidljive činjenice o kojima govori Božja Riječ? To možemo dokazati svojim riječima i djelima, bez čega bi naša vjera bila nepotpuna.

7. Kako nam Noin primjer pomaže da razumijemo što znači imati vjeru? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁷ U Hebrejima 11:7 ističe se primjer Noe. Pavao je napisao: “Vjerom je Noa — nakon što ga je Bog upozorio na ono što se još nije vidjelo — pokazao da se boji Boga i sagradio arku za spasenje svojega doma.” Noa je pokazao da vjeruje Bogu time što je sagradio golemu arku. Njegovi su ga susjedi sigurno pitali zašto gradi takvo ogromno zdanje. Je li ih on ignorirao? Je li im rekao da gledaju svoja posla? Nipošto! Vjera  ga je potaknula da hrabro svjedoči svojim suvremenicima i upozori ih da će Bog uskoro uništiti tadašnji svijet. Vrlo vjerojatno im je od riječi do riječi ponovio ono što je Jehova njemu kazao: “Vidim da je došlo vrijeme da učinim kraj svakome stvorenju, jer su zemlju ispunili nasiljem. (...) Ja ću, evo, pustiti vode potopa na zemlju da unište svako stvorenje pod nebom u kojemu je dah života. Sve što je na zemlji izginut će.” Osim toga, Noa je nesumnjivo ljudima rekao da se mogu spasiti jedino ako poslušaju Božju zapovijed da uđu u arku. Dakle, Noa je svoju vjeru pokazao i time što je bio “propovjednik pravednosti” (1. Mojs. 6:13, 17, 18; 2. Petr. 2:5).

8. Kako je učenik Jakov pod nadahnućem svetog duha objasnio što je prava vjera?

⁸ Jakov je svoju poslanicu vjerojatno napisao nedugo nakon što je apostol Pavao pod nadahnućem svetog duha objasnio što je vjera. Poput Pavla, i on je naveo da imati pravu vjeru ne znači samo vjerovati, već da ona podrazumijeva  i odgovarajuće postupke. “Pokaži mi svoju vjeru bez djela”, napisao je, “a ja ću tebi svoju vjeru pokazati djelima svojim” (Jak. 2:18). Potom je istaknuo jasnu razliku između onih koji samo vjeruju i onih koji svoju vjeru dokazuju djelima. Demoni vjeruju da Bog postoji, ali oni nemaju pravu vjeru, već se protive Bogu i nastoje osujetiti ispunjenje njegovih nauma (Jak. 2:19, 20). Jakov je zatim spomenuo sasvim suprotan primjer, čovjeka iz drevnog doba koji je imao snažnu vjeru. Upitao je: “Zar nije Abraham, otac naš, zbog djela svojih bio proglašen pravednim kad je na žrtvenik prinio Izaka, sina svojega? Vidiš da se njegova vjera udružila s djelima njegovim i djelima mu se vjera usavršila.” Na koncu je još jednom naglasio da se vjera mora pokazivati djelima, napisavši: “Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva” (Jak. 2:21-23, 26).

9, 10. Kako je apostol Ivan naglasio koliko je važno pokazivati vjeru?

⁹ Preko 30 godina kasnije apostol Ivan napisao je svoje evanđelje i tri poslanice. Je li i on poput drugih nadahnutih biblijskih pisaca razumio što je prava vjera i koliko duboko značenje ona ima? Ivan je više od svih drugih pisaca Biblije koristio grčki glagol koji se može prevesti kao “vjerovati” ili “pokazivati vjeru”.

¹⁰ Naprimjer, objasnio je: “Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu” (Ivan 3:36). Kršćanska vjera uključuje i poslušnost Isusovim zapovijedima. Ivan je često citirao Isusove riječi koje ističu koliko je važno ustrajno pokazivati vjeru (Ivan 3:16; 6:29, 40; 11:25, 26; 14:1, 12).

11. Kako možemo pokazati da smo zahvalni Bogu što poznajemo istinu?

¹¹ Ne bismo li trebali biti zahvalni Jehovi što nam je svojim svetim duhom otkrio istinu i omogućio nam da s vjerom prihvatimo dobru vijest? (Pročitaj Luku 10:21.) Nemojmo nikada prestati zahvaljivati svom nebeskom Ocu što nas je privukao k sebi preko svog Sina, “Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere” (Hebr. 12:2). Svoju zahvalnost za njegovu nezasluženu dobrotu možemo pokazati tako da jačamo svoju vjeru putem molitve i proučavanja njegove Riječi (Efež. 6:18; 1. Petr. 2:2).

12. Na koje načine trebamo pokazivati vjeru?

¹² Važno je da se po našim djelima jasno vidi da imamo vjeru u Jehovina obećanja. Naprimjer, trebamo propovijedati o Božjem Kraljevstvu i činiti učenike. Ujedno trebamo “[činiti] dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri” (Gal. 6:10). Isto tako, moramo davati sve od sebe kako bismo skinuli “staru osobnost i njezina djela” te se čuvati svega što bi nas moglo duhovno oslabiti (Kol. 3:5, 8-10).

13. Koliko je važna vjera u Boga? Kako se ona opisuje u Bibliji i zašto?

¹³ U Hebrejima 11:6 stoji: “Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu, jer onaj tko mu pristupa mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga revno traže.” Božja Riječ kaže da je “vjera  u Boga” dio “temelja” koji je neophodan svakome tko želi postati i ostati pravi kršćanin (Hebr. 6:1). No kršćani moraju “dopuniti svoju vjeru” i drugim važnim osobinama kako bi se održali u Božjoj ljubavi (pročitaj 2. Petrovu 1:5-7; Juda 20, 21).

14, 15. U kakvom su odnosu ljubav i vjera?

¹⁴ Biblijski pisci iz kršćanskog doba spomenuli su vjeru na stotine puta, čime su naglasili njenu važnost. Niti jedna druga kršćanska osobina ne spominje se toliko često. Znači li to da je vjera najvažnija kršćanska odlika?

¹⁵ Uspoređujući vjeru s ljubavlju, Pavao je napisao: “Kad bih imao svu vjeru, tako da bih mogao i gore premještati, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa” (1. Kor. 13:2). Slično tome kad su Isusa pitali koja je najveća zapovijed u Zakonu, on je istaknuo da je ljubav prema Bogu važnija od svega (Mat. 22:35-40). Ljubav nam pomaže da pokazujemo mnoge važne kršćanske vrline, pa tako i vjeru. “Ljubav”, kaže Biblija, “sve vjeruje.” Ona nas potiče da vjerujemo u ono što je Bog otkrio u svojoj Riječi (1. Kor. 13:4, 7).

16, 17. Što Biblija kaže o vjeri i ljubavi? Koja je od tih odlika veća i zašto to možemo reći?

¹⁶ Budući da su i vjera i ljubav toliko važne, pisci grčkih knjiga Biblije mnogo su ih puta spominjali zajedno, često unutar iste rečenice ili u istom kontekstu. Pavao je potaknuo svoju braću da obuku “oklop vjere i ljubavi” (1. Sol. 5:8). Petar je napisao: “Iako [Isusa] nikada niste vidjeli, vi ga ljubite. Iako ga sada ne gledate, ipak vjerujete u njega” (1. Petr. 1:8). Jakov je svoju pomazanu braću upitao: “Nije li Bog izabrao one koji su u svijetu siromašni da budu bogati u vjeri i nasljednici kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?” (Jak. 2:5). A Ivan je napisao: “Ovo je zapovijed [Božja]: da vjerujemo u ime njegovog Sina Isusa Krista i da ljubimo jedni druge” (1. Ivan. 3:23).

¹⁷ Danas nam je vjera neophodna. No kad se Božja obećanja ispune i kad se naša nada ostvari, više nam neće trebati vjera u to. Međutim, ljubav prema Bogu i bližnjima neće nikada prestati. Ustvari, ona će sve više rasti. Zato je Pavao napisao: “Sada ostaje ovo troje: vjera, nada i ljubav. Ali najveća je od njih ljubav” (1. Kor. 13:13).

18, 19. Po čemu vidimo da vjera ima veliku snagu i kome pripada zasluga za to?

¹⁸ U današnje vrijeme Jehovin narod pokazuje vjeru u Božje Kraljevstvo koje je već uspostavljeno na nebu. Zahvaljujući tome preko osam milijuna njegovih pripadnika diljem svijeta živi u duhovnom raju, koji obiluje plodovima Božjeg duha (Gal. 5:22, 23). To je doista očit dokaz da prava kršćanska vjera i ljubav imaju veliku snagu!

¹⁹ Zasluga za duhovno blagostanje koje vlada među Božjim narodom ne pripada nijednom čovjeku. To je djelo našeg Boga. Ono služi “na slavu Jehovi, kao znak vječan koji se neće uništiti” (Iza. 55:13). To što smo “spašeni po vjeri” zapravo je “dar Božji” (Efež. 2:8). Naš će duhovni raj i dalje rasti i širiti se sve dok cijela Zemlja ne bude ispunjena savršenim, pravednim i sretnim ljudima koji će u svu vječnost hvaliti Jehovino ime. Zato nastavimo djelima pokazivati vjeru u Jehovina obećanja!