1, 2. Što su doživjela dvojica Isusovih učenika na putu za Emaus?

 BILO je to 16. nisana 33. godine. Isusovi učenici bili su tužni, zbunjeni i uplašeni. Dvojica učenika zaputila su se iz Jeruzalema u Emaus, selo koje je od Jeruzalema bilo udaljeno otprilike 11 kilometara. Ti su ljudi bili jako obeshrabreni zato što je njihov učitelj, Isus, kratko prije toga bio ubijen. Imali su velika očekivanja od Mesije i nadali su se da će on puno toga učiniti za svoj narod, a sada im se činilo da od toga neće biti ništa. No nisu ni slutili kakvo ih iznenađenje čeka.

² Na jednom dijelu puta pridružio im se neki nepoznat čovjek. Učenici su mu ispričali što se dogodilo Isusu, a u njihovim se riječima moglo osjetiti razočaranje. Ono što je zatim uslijedilo sigurno nikad nisu zaboravili. “Počevši od Mojsija i svih Proroka”, stranac im je objasnio zašto je Mesija morao patiti i umrijeti. A kad su stigli u Emaus, taj im je čovjek otkrio s kim zapravo pričaju – učenici su prepoznali da je on uskrsnuli Isus! Zamisli samo koliko su ti učenici bili sretni kad su shvatili da je Mesija živ! (Luka 24:13–35).

3, 4. (a) Kako je Isus pomogao svojim učenicima i do čega je to dovelo? (Djela apostolska 1:3) (b) Što ćemo naučiti iz ovog članka?

³ Tijekom posljednjih 40 dana koje je proveo na Zemlji Isus se svojim učenicima ukazao više puta. (Pročitaj Djela apostolska 1:3.) U tom je razdoblju ohrabrio svoje učenike, koji su bili tužni i uplašeni. Zahvaljujući tome oni su postali prava vojska radosnih i hrabrih propovjednika. Bili su spremni  gorljivo objavljivati dobru vijest o Kraljevstvu i poučavati ljude o istini. a

⁴ Iz tog uzbudljivog razdoblja Isusovog života možemo naučiti puno toga. U ovom članku vidjet ćemo kako je Isus koristio vrijeme koje je imao na raspolaganju (1) da bi ohrabrio svoje učenike, (2) da bi im pomogao bolje razumjeti svete spise i (3) da bi ih osposobio za preuzimanje većih odgovornosti. Vidjet ćemo i kako se na svakom od ta tri područja možemo ugledati na Isusa.

TRUDI SE HRABRITI DRUGE

5. Zašto je Isusovim učenicima trebalo ohrabrenje?

⁵ Isusovim učenicima trebalo je ohrabrenje. Zašto? Neki su ostavili svoj dom, obitelj i posao da bi cijelo vrijeme mogli biti s Isusom (Mat. 19:27). Druge je odbacila njihova okolina zato što su postali Isusovi učenici (Ivan 9:22). No svi su oni bili spremni na takve žrtve zato što su vjerovali da je Isus obećani Mesija (Mat. 16:16). Ali kad je Isus bio pogubljen, njihove su se nade najednom raspršile i jako su se obeshrabrili.

6. Što je Isus radio nakon što je uskrsnuo?

⁶ Isus je razumio zašto su njegovi učenici bili tužni i obeshrabreni. U njegovim očima to nije bio znak duhovne slabosti, nego normalna reakcija na strašan gubitak koji su doživjeli. Zato je Isus još isti dan kad je uskrsnuo počeo hrabriti svoje prijatelje. Naprimjer, ukazao se Mariji Magdaleni dok je ona plakala kod njegovog groba (Ivan 20:11, 16). Ukazao se i dvojici učenika koji su spomenuti na početku ovog članka. A ukazao se i apostolu Petru (Luka 24:34). Što možemo naučiti iz Isusovog primjera? Pogledajmo kome se Isus najprije ukazao i razmotrimo što se dogodilo tom prilikom.

7. Prema Ivanu 20:11–16, što je Isus učinio rano ujutro 16. nisana i što ga je na to potaknulo? (Vidi i ilustraciju.)

⁷ Pročitaj Ivana 20:11–16. U ranim jutarnjim satima 16. nisana neke Isusove  vjerne učenice otišle su do groba u kojem se nalazilo njegovo tijelo (Luka 24:1, 10). Jedna od njih bila je Marija Magdalena. Kad je ona došla do Isusovog groba, vidjela je da je grob prazan. Odmah je otrčala do Petra i Ivana i rekla im što se dogodilo, a onda je zajedno s njima brzo krenula natrag do groba. Kad su njih dvojica vidjela da je grob stvarno prazan, vratili su se kući. Ali Marija nije otišla s njima. Ona je ostala kod groba i plakala. Iako ona to nije znala, Isus je bio ondje i promatrao ju je. Vidio je suze te svoje vjerne učenice i to ga je duboko dirnulo. Zato se Isus ukazao Mariji i učinio nešto jednostavno što je nju jako ohrabrilo. Obratio joj se i dao joj važan zadatak – da njegovoj braći prenese vijest o njegovom uskrsnuću (Ivan 20:17, 18).

8. Kako se možemo ugledati na Isusa?

⁸ Kako se možemo ugledati na Isusa? Ako poput njega znamo s kojim se nevoljama suočavaju naša braća i sestre te suosjećajno razgovaramo s njima, možemo ih jako ohrabriti i potaknuti da i dalje vjerno služe Jehovi. Razmotrimo iskustvo naše sestre Jocelyn, čija je sestra poginula u tragičnoj nesreći. Jocelyn kaže: “Mjesecima sam neprestano osjećala neopisivu bol i tugu.” No jedan brat i njegova žena pozvali su je k sebi, suosjećajno je slušali i uvjerili da je dragocjena u Božjim očima. Ona kaže: “Osjećala sam se očajno, kao da se utapam u mračnom, olujnom moru. No Jehova ih je poslao da me izvuku iz uzburkanog mora i smjeste u čamac za spašavanje. Oni su mi pomogli da ojačam svoju želju da i dalje služim Jehovi.” I mi možemo hrabriti druge tako da ih pažljivo slušamo dok nam otkrivaju svoje osjećaje i tako da s njima suosjećajno razgovaramo. Na taj način možemo ih ojačati i pomoći im da nastave služiti Bogu (Rim. 12:15).

POMAŽI DRUGIMA DA BOLJE RAZUMIJU BOŽJU RIJEČ

9. S kojim su se izazovom suočili Isusovi učenici i kako im je on pomogao?

⁹ Isusovi učenici vjerovali su u Božju Riječ i davali su sve od sebe da je primjenjuju u svom životu (Ivan 17:6). Pa ipak, kad je Isus umro na mučeničkom stupu poput nekakvog zločinca, to ih je zbunilo i obeshrabrilo. Isus je znao da ih te sumnje ne muče zato što imaju zlo srce, nego zato što ne razumiju dovoljno Božju Riječ (Luka 9:44, 45; Ivan 20:9). Zato im je on pomogao da bolje razumiju smisao onoga što piše u svetim spisima. Pogledajmo kako je to učinio kad se ukazao dvojici učenika koji su putovali u Emaus.

10. Kako je Isus uvjerio svoje učenike da je on uistinu Mesija? (Luka 24:18–27)

¹⁰ Pročitaj Luku 24:18–27. Zapazi da Isus tim učenicima nije odmah rekao tko je on. Umjesto toga postavljao im je pitanja. Zašto? Možda je želio da otvoreno kažu o čemu razmišljaju i kako se osjećaju. A oni su upravo to i učinili. Rekli su mu da su se nadali da će Isus izbaviti izraelski narod od rimskog tlačenja. Nakon što su Isusu iskreno rekli što ih brine, on im je na temelju svetih spisa pomogao da razumiju značenje onoga što se dogodilo. b Kasnije te večeri Isus se pojavio među drugim učenicima i rastumačio im te važne istine (Luka 24:33–48). Što učimo iz tog izvještaja?

11, 12. (a) Kako i mi možemo poput Isusa pomagati drugima da usvoje biblijske istine? (Vidi i ilustracije.) (b) Kako je Norteyju pomogao brat koji je s njim proučavao Bibliju?

¹¹ Kako se možemo ugledati na Isusa? Prije svega, kad poučavaš svoje interesente, postavljaj im taktična pitanja kako bi saznao  što misle i kako se osjećaju (Izr. 20:5). Nakon što stekneš bolju sliku o tome kako razmišljaju i s kakvim se osjećajima bore, pokaži im kako mogu pronaći biblijske retke koji se odnose konkretno na njihove okolnosti. Nemoj im govoriti što trebaju raditi. Umjesto toga pomozi im da razmišljaju o onome što uče iz Biblije i da razumiju kako mogu primijeniti biblijska načela u svom životu. Razmotrimo primjer našeg brata Norteyja iz Gane.

¹² Kad je imao 16 godina, on je počeo proučavati Bibliju. No ubrzo nakon toga suočio se s protivljenjem svoje obitelji. Što mu je pomoglo da ne odustane od proučavanja? Brat koji ga je poučavao već mu je prije na temelju 10. poglavlja Mateja objasnio da će pravi kršćani biti progonjeni. Nortey kaže: “Zato kad mi se obitelj počela protiviti, to me dodatno uvjerilo da sam pronašao istinu.” Brat mu je ujedno pokazao Mateja 10:16 i objasnio mu da treba biti oprezan, ali i pun poštovanja kad s članovima obitelji razgovara o vjerskim temama. Nakon krštenja Nortey je želio postati pionir, ali otac je od njega očekivao da ide na fakultet. Brat koji je poučavao Norteyja nije mu govorio što da radi, nego mu je postavljao pitanja kojima ga je poticao na razmišljanje i pomagao mu da uzima u obzir biblijska načela. Do čega je to dovelo? Nortey je odlučio započeti s punovremenom službom. Nakon toga otac mu je rekao da mora otići iz kuće. Kako Nortey sada gleda na to što mu se dogodilo? On kaže: “Uvjeren sam da sam donio ispravnu odluku.” Kad i mi pomažemo drugima da razmišljaju o onome što uče iz Biblije, na taj im način zapravo pomažemo da postanu duhovno jaki kršćani (Efež. 3:16–19).

POMAŽI BRAĆI DA PREUZIMAJU VEĆE ODGOVORNOSTI

13. Kako se Isus pobrinuo da se djelo koje mu je Otac povjerio nastavi obavljati i nakon njegovog povratka na nebo? (Efežanima 4:8)

¹³ Dok je bio na Zemlji, Isus je savršeno obavljao zadatak koji mu je povjerio njegov Otac (Ivan 17:4). No Isus nije imao stav: “Ako želiš da se nešto obavi kako treba, moraš to napraviti sam.” Tijekom svoje troipolgodišnje službe učio je druge da i oni propovijedaju dobru vijest. Prije nego što se vratio na nebo, Isus je svojim učenicima – od kojih su neki možda bili u svojim 20-im godinama – povjerio odgovornost da se brinu za Jehovine dragocjene ovce i da predvode u djelu propovijedanja i poučavanja. (Pročitaj Efežanima 4:8.) Kako je Isus tijekom posljednjih 40 dana koje je  proveo na Zemlji pomagao tim predanim, vjernim i marljivim učenicima da postanu zreli ljudi koje će Jehova skupštini “dati na dar”?

14. Kako je Isus tijekom posljednjih 40 dana koje je proveo na Zemlji pomagao svojim učenicima da duhovno napreduju? (Vidi i ilustraciju.)

¹⁴ Isus je svojim učenicima davao otvorene savjete, ali to je činio s puno ljubavi. Naprimjer, primijetio je da su neki od njih skloni gajiti sumnje, pa ih je savjetovao u vezi s tim (Luka 24:25–27; Ivan 20:27). Objasnio je učenicima da im briga za stado treba biti važnija od svjetovnog posla (Ivan 21:15). Podsjetio ih je da se ne uspoređuju s drugima i da se ne zamaraju time kakva zaduženja drugi imaju u Jehovinoj službi (Ivan 21:20–22). Ispravio je neke pogrešne stavove koje su imali o Kraljevstvu te im je pomogao da se usredotoče na propovijedanje dobre vijesti (Djela 1:6–8). Što starješine mogu naučiti od Isusa?

15, 16. (a) Kako se starješine mogu ugledati na Isusa? (b) Kako su Patricku koristili savjeti koje je dobio od jednog starješine?

¹⁵ Kako se starješine mogu ugledati na Isusa? Oni moraju poučavati braću, pa tako i one koji su relativno mladi, te im pomagati da steknu preduvjete za preuzimanje većih odgovornosti. c Starješine ne očekuju da ta braća budu savršena. Oni mladoj braći trebaju s ljubavlju davati savjete te im pomagati da steknu iskustvo i uvide koliko je važno da budu ponizni, vjerni i spremni služiti drugima (1. Tim. 3:1; 2. Tim. 2:2; 1. Petr. 5:5).

¹⁶ Razmotrimo kako su savjeti jednog starješine pomogli našem bratu Patricku. Kad je bio mlađi, svojim riječima i postupcima znao je povrijediti druge, čak i sestre, jer je bio grub i neobziran. Jedan zreli starješina primijetio je te Patrickove slabosti te mu je dao ljubazan, ali otvoren savjet. Patrick kaže: “Drago mi je da je to učinio. Prije sam se znao obeshrabriti kad bih vidio da druga braća dobivaju zaduženja koja sam ja priželjkivao. No savjeti tog starješine puno su mi pomogli. Shvatio sam da se  trebam fokusirati na to da ponizno služim svojoj braći i sestrama, a ne biti opterećen time koja ću zaduženja i odgovornosti imati u skupštini.” Zahvaljujući tome Patrick je već s 23 godine bio imenovan za starješinu (Izr. 27:9).

17. Kako je Isus pokazao da ima povjerenja u svoje učenike?

¹⁷ Isus svojim učenicima nije samo dao zadatak da propovijedaju nego i da poučavaju ljude (Mat. 28:20). d Učenici su možda imali osjećaj da nisu sposobni za to. No Isus nije nimalo sumnjao da oni mogu izvršiti zadatak koji im je povjerio, a to im je i rekao. On je imao toliko povjerenja u njih da im je kazao: “Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas” (Ivan 20:21).

18. Kako se starješine mogu ugledati na Isusa?

¹⁸ Kako se starješine mogu ugledati na Isusa? Iskusni starješine rado povjeravaju drugima određene zadatke i odgovornosti (Filip. 2:19–22). Naprimjer, starješine mogu uključiti mlade u čišćenje i održavanje dvorane. Nakon što nekome povjere određeni zadatak, starješine mogu pokazati da imaju povjerenja u onoga koga su odabrali. To mogu učiniti tako da ga pouče i zatim puste da obavlja svoj zadatak, imajući pritom povjerenja da će ga on obaviti kako treba. Matthew, koji je nedavno postao starješina, kaže da jako cijeni iskusne starješine koji ga temeljito pripremaju za određeni zadatak i koji imaju povjerenja u to da će ga on uspješno obaviti. Matthew kaže: “Kad u nečemu pogriješim, oni mi pomažu da naučim nešto iz toga i da idući put bolje obavim svoj zadatak. To mi puno koristi.” e

19. Što bi nam trebao biti cilj?

¹⁹ Isus je posljednjih 40 dana koje je proveo na Zemlji iskoristio kako bi hrabrio i poučavao svoje učenike te ih osposobljavao za zadatak koji im je povjerio. Neka nam cilj bude da u svemu idemo Isusovim stopama (1. Petr. 2:21). On će nam pomoći u tome. Uostalom, Isus je obećao: “Znajte da ću biti s vama sve dane do svršetka ovog poretka” (Mat. 28:20).