PROROK je prekorio svoje suvjernike kad su zatražili ljudskog kralja i revno ih je poticao da slušaju Boga. Da bi pokazao da govori u Božje ime, zamolio je Jehovu da izazove oluju koja je trebala poslužiti kao znak. U Izraelu su oluje i snažni pljuskovi bili izrazito rijetki u to doba godine, to jest u vrijeme žetve pšenice. No Bog je poslao gromove i kišu. Zato je narod obuzeo velik strah pred Jehovom i njegovim predstavnikom, Samuelom (1. Samuelova 12:11-19).

Prorok Samuel ujedno je bio pisac. Njegovi uzbudljivi povijesni izvještaji obuhvaćaju razdoblje od otprilike 330 godina, a govore i o podvizima izraelskih sudaca. Istinita životna priča o Samsonu, najjačem čovjeku svih vremena, poslužila je kao nadahnuće u poeziji i operi te u kazališnoj i filmskoj umjetnosti (Suci, 13-16. poglavlje). Samuel je također pisao o dvjema siromašnim udovicama — Ruti i njenoj svekrvi Naomi. Ta istinita priča sa sretnim završetkom jednako je zanimljiva kao i priča o Samsonu (Ruta, 1-4. poglavlje).

Što možemo naučiti iz Samuelovih knjiga te iz njegovog života? Kako je on podupirao pravu religiju?

Samuelov otac Elkana obožavao je Jehovu i bio je brižan suprug. Elkanina žena Hana bila je vrlo duhovna osoba. Budući da nije mogla imati djece, ona se u Jehovinom domu u Šilu usrdno molila te se ovako zavjetovala: “Jehova nad vojskama, ako pogledaš na nevolju robinje svoje i sjetiš me se i ako ne zaboraviš robinju svoju i daš muško dijete robinji svojoj, ja ću ga dati tebi, Jehova, za sve dane života njegova i britva neće prijeći preko glave njegove” (1. Samuelova 1:1-11). To je značilo da će dijete dati u službu Jehovi.

Hana se molila tiho u sebi. “Samo su joj usne podrhtavale”, stoji u izvještaju. Veliki svećenik Eli pomislio je da je pijana i zato ju je prekorio. Međutim, Hana mu je s poštovanjem objasnila svoju situaciju, a Eli joj je nato rekao: “Idi u miru! I neka ti Bog Izraelov usliši molitvu koju si mu uputila!” I doista, Jehova ju je uslišio, jer u nastavku izvještaja piše: “Kad je prošla godina dana, Hana, koja je bila zatrudnjela, rodila je sina i dala mu ime Samuel, jer je rekla: ‘Izmolila sam ga od Jehove’” (1. Samuelova 1:12-20).

Samuela se odgajalo ‘stegom Jehovinom i pomagalo mu se da usvoji njegov način razmišljanja’ (Efežanima 6:4). Čim je Samuela prestala dojiti, Hana ga je dovela u Božji dom u Šilu te ga predala velikom svećeniku Eliju. Pod njegovim skrbništvom dječak je ‘služio Jehovi’. Hana je svoju veliku radost izrazila dirljivim riječima zahvale, koje je kasnije zapisao sam Samuel (1. Samuelova 2:1-11).

Ako si i ti roditelj, potičeš li svoju djecu da život posvete služenju Jehovi? Podupiranje prave religije najbolji je način na koji čovjek može koristiti svoju snagu i sposobnosti.

Samuel se dobro privikao na život u svetištu. On je ‘rastao pred Jehovom’ i sve se više “dopadao Jehovi i ljudima”. Oponašao je Božje osobine, zbog čega su ga drugi zavoljeli (1. Samuelova 2:21, 26).

No, Elijevi nevaljali sinovi Hofni i Pinhas nisu bili takvi, oni “nisu marili za Jehovu”. Živjeli su razvratno i sebi su uzimali najbolje dijelove žrtava koje su ljudi donosili u svetište.  Bog je jednom prilikom već bio poslao svog proroka koji je Eliju objavio da može očekivati kaznu, između ostalog i smrt svoje dvojice sinova (1. Samuelova 2:12, 15-17, 22-25, 27, 30-34). Jehova je drugu poruku osude odlučio objaviti preko Samuela.

Bog je Samuelu kazao: “Reci [Eliju] da će osuda moja biti na domu njegovu dovijeka radi krivnje za koju je znao, jer sinovi njegovi hule na Boga, a on ih nije ukorio.” Nije bilo lako prenijeti tu poruku, a Eli je zahtijevao od Samuela da mu ne zataji niti jednu riječ. Zato mu je Samuel prenio sve što je Jehova rekao. Za to je trebalo hrabrosti! (1. Samuelova 3:10-18).

Kako je Samuel odrastao i sazrijevao, tako je sav Izrael uviđao da je on Božji prorok (1. Samuelova 3:19, 20). Presuda koju je Samuel prorekao počela se izvršavati kad su Filistejci Izraelu nanijeli težak poraz. Hofni i Pinhas poginuli su u bici, a Filistejci su zaplijenili kovčeg Jehovinog saveza. Kad je saznao da su mu sinovi poginuli i da je kovčeg otet, Eli je pao natraške sa stolice, slomio vrat i umro (1. Samuelova 4:1-18).

Dvadeset godina nakon toga Samuel je usrdno pozivao Izraelce da prestanu štovati krive bogove. Oni su ga poslušali tako što su uklonili svoje idole, postili i priznali grijehe. Samuel se za njih molio i prinio žrtvu paljenicu. Do čega je to dovelo? Kad su Filistejci napali, Bog je među njima napravio pomutnju, a izraelski protunapad slomio je neprijatelja. Uz Jehovin blagoslov položaj Izraelaca značajno se poboljšao te su uspjeli preoteti područje koje su im Filistejci oduzeli (1. Samuelova 7:3-14).

Samuelu je zaista bilo stalo do napretka prave religije. Naprimjer, odredio je da se dio ratnog plijena treba koristiti za održavanje svetog šatora. Pomogao je prilikom organiziranja proslava Pashe i službe levitskih vratara (1. Ljetopisa 9:22; 26:27, 28; 2. Ljetopisa 35:18). Iz svoga doma u Rami Samuel je svake godine putovao u izraelske gradove da bi u njima sudio. Svi su znali za njegovo poštenje i nepristranost. Budući da je narod poštovao Samuela, on im je mogao duhovno pomagati (1. Samuelova 7:15-17; 9:6-14; 12:2-5). Njegovo poštenje i duhovnost nesumnjivo su mnoge potaknuli da se ugledaju na njega. A kako je s tobom?

Kad je ostario, Samuel je za suce postavio svoje sinove Joela i Abiju. Oni “nisu išli putevima njegovim, nego su radije išli za nepravednim dobitkom, primali su mito i izvrtali pravdu”. Potaknuti takvim njihovim postupanjem, izraelski su starješine rekli da žele imati kralja (1. Samuelova 8:1-5). U Samuelovim očima to je bilo zlo. Međutim, kad se u vezi s time pomolio Jehovi, on mu je odgovorio: “Nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene da ne kraljujem nad njima!” (1. Samuelova 8:6, 7). Bog je rekao Samuelu da narodu ispuni želju, ali i da ga upozori da će pod vlašću kralja izgubiti neke slobode. Budući da je narod bio uporan u svom zahtjevu, Jehova je poslao Samuela da za kralja pomaže Šaula (1. Samuelova 8:6-22; 9:15-17; 10:1).

Unatoč svojoj zabrinutosti, Samuel je podupirao kralja. Nakon izraelske pobjede  nad Amoncima okupio je narod u Gilgalu i potvrdio da je Šaul kralj (1. Samuelova 10:17-24; 11:11-15). Samuel se tom prilikom osvrnuo na povijest Izraela te podsjetio kralja i narod da trebaju slušati Jehovu. Bog je na Samuelovu molitvu odgovorio olujom i grmljavinom neuobičajenima za to doba godine, o čemu je bilo riječi u uvodu. Pod dojmom koji je na njega ostavila oluja, narod je priznao da je zgriješio odbacivši Jehovu. Kad su ljudi zamolili Samuela da se moli za njih, on im je odgovorio: “Nipošto ne želim zgriješiti Jehovi i prestati moliti se za vas. Poučit ću vas putu dobrom i pravom.” Bio je to pravi odraz vjerne ljubavi prema Jehovi i njegovom narodu! (1. Samuelova 12:6-24). Jesi li i ti jednako spreman podupirati teokraciju i moliti se za svoje suvjernike?

Šaul je bio skroman čovjek koji je imao Božju naklonost (1. Samuelova 9:21; 11:6). Međutim, s vremenom je počeo omalovažavati Božje vodstvo. Naprimjer, Samuel ga je ukorio zbog nestrpljivosti jer je prinio žrtvu umjesto da je čekao kao što mu je bilo zapovjeđeno (1. Samuelova 13:10-14). Kad se Šaul pokazao neposlušnim poštedjevši život amalečkom kralju Agagu, Samuel mu je rekao: “Jehova je danas otrgnuo od tebe kraljevstvo Izraelovo i dat će ga bližnjemu tvojemu koji je bolji od tebe.” Samuel je potom osobno ubio Agaga i otišao tugovati za Šaulom (1. Samuelova 15:1-35).

Jehova je Samuelu nakon nekog vremena rekao: “Dokle ćeš tugovati za Šaulom, kad sam ga ja odbacio da više ne kraljuje nad Izraelom?” Jehova ga je potom poslao u Betlehem da jednog Jišajevog sina pomaže za kralja. Samuel je promatrao jednog po jednog Jišajevog sina dok mu Jehova nije otkrio da je izabrao Davida, najmlađeg sina, i da njega treba pomazati. Tog je dana Samuel naučio nešto važno: “Bog ne gleda na što čovjek gleda, jer čovjek gleda ono što oči vide, a Jehova gleda što je u srcu” (1. Samuelova 16:1-13).

Kad je Samuel bio toliko potišten zbog Šaulove neposlušnosti, kako ga je tek moralo žalostiti kad je Šaul zamrzio Davida te ga pokušavao ubiti! Usprkos takvim kušnjama Samuel je i u starosti ostao aktivan te je u Jehovinoj službi činio koliko je mogao (1. Samuelova 19:18-20).

Kad je Samuel umro, Izrael je oplakivao tog poniznog i hrabrog proroka koji je utjecao na živote mnogih ljudi (1. Samuelova 25:1). Dakako, Samuel je bio nesavršen i ponekad je griješio u prosudbi. Međutim, unatoč svojim slabostima bio je odan isključivo Jehovi te je u tome neumorno pomagao i drugima.

Mnogo se toga izmijenilo od Samuelovog vremena, ali zapis o njegovom životu sadrži vrijedne pouke za nas. No najvažnija je pouka da je Samuel živio kao sluga pravog Boga i svim srcem podupirao pravu religiju. Jesi li i ti takav?