1. Koje ime puno znači nama koji služimo Jehovi?

JESI li ikad vidio Jehovino ime napisano na zidu nekog starog zdanja ili na nekom muzejskom izlošku? Sigurno si bio uzbuđen kad si to vidio i možda si poželio saznati nešto više o tome kako je Božje ime dospjelo onamo. Naime, nama koji služimo Jehovi njegovo ime puno znači. Uostalom, mi smo Jehovini svjedoci! Danas u svijetu nijedna druga skupina ljudi ne koristi Božje ime toliko kao mi. No mi dobro znamo kako čast da nosimo Božje ime nosi sa sobom i određenu odgovornost.

2. Što smo dužni činiti s obzirom na to da imamo čast nositi Božje ime?

² Da bismo stekli Jehovinu naklonost, nije dovoljno da samo koristimo njegovo ime. Moramo i živjeti u skladu s Božjim moralnim mjerilima. Stoga Biblija kaže da se svi Jehovini sluge moraju kloniti zla (Psal. 34:14). Apostol Pavao jasno je istaknuo to načelo kad je napisao: “Tko god priziva ime Jehovino neka se odrekne nepravednosti.” (Pročitaj 2. Timoteju 2:19.) Budući da smo mi Jehovini svjedoci, među ljudima smo dobro poznati po tome što “prizivamo ime Jehovino”. No što znači “odreći se nepravednosti” i kako to možemo učiniti?

3, 4. Koji biblijski redak već dugo budi zanimanje bibličara i zbog čega?

³ Razmotrimo na kojim je biblijskim recima Pavao temeljio svoje riječi zapisane u 2. Timoteju 2:19. Ondje je Pavao spomenuo “Božji čvrsti temelj” i naveo dvije poruke koje su u obliku pečata napisane na njemu. Prva poruka glasi: “Jehova pozna one koji su njegovi”, a očito je riječ o aluziji na riječi iz 4. Mojsijeve 16:5. (Vidi prethodni članak.) Druga poruka glasi: “Tko god priziva ime Jehovino neka se odrekne nepravednosti.” Ona već dugo budi zanimanje bibličara. Zbog čega?

⁴ Konstrukcija Pavlove rečenice ukazuje na to da je aludirao na još jedan biblijski redak. No izgleda da nijedan redak u hebrejskom dijelu Biblije ne odgovara Pavlovom citatu. Što je onda Pavao imao na umu kad je napisao: “Tko god priziva ime Jehovino neka se odrekne nepravednosti”? Pavao je prethodnom porukom aludirao na redak iz 16. poglavlja 4. Mojsijeve, a u tom je poglavlju zapisan izvještaj o Korahovoj pobuni. Odnosi li se možda i druga poruka na događaje povezane s tom pobunom?

5-7. Koji nam događaj iz Mojsijevog vremena pomaže bolje razumjeti Pavlove riječi zapisane u 2. Timoteju 2:19? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁵ Biblija kaže da su se Elijabovi sinovi Datan i Abiram pridružili Korahu kao kolovođe pobune protiv Mojsija i Arona (4. Mojs. 16:1-5). Otvoreno su omalovažavali Mojsija i osporavali činjenicu da ga je Bog postavio za vođu izraelskog naroda. Ti se buntovnici nisu odvojili od Jehovinog naroda, nego su i dalje živjeli među Izraelcima, pa su ugrožavali duhovnu dobrobit onih koji su vjerno služili Bogu. Kad je došao dan da Jehova pokaže tko su njegovi vjerni sluge, a tko su buntovnici, on je svojim slugama jasno zapovjedio što trebaju činiti.

⁶ U izvještaju stoji: “Jehova je nato rekao Mojsiju: ‘Kaži zajednici i reci: “Udaljite se iz okolice šatora Korahova, Datanova i Abiramova!”’ Potom je Mojsije ustao i otišao k Datanu i Abiramu, a s njim su krenuli i starješine Izraelove. I rekao je zajednici: ‘Odstupite od šatora ovih zlih ljudi i ne dotičite se ničega što je njihovo, da ne poginete zbog svih njihovih grijeha!’ I odmah su se udaljili od šatora Korahova, Datanova i Abiramova” (4. Mojs. 16:23-27). Jehova je zatim pogubio sve buntovnike. Za razliku od njih Božji vjerni sluge — koji su se odrekli nepravednosti time što su se udaljili od buntovnika — ostali su na životu.

⁷ Jehova vidi što je u našem srcu. On vidi da mu oni “koji su njegovi” odano služe. Ipak, Božji vjerni sluge moraju se odlučno kloniti onih koji su nepravedni, odnosno onih koji čine zlo. Stoga je moguće da je Pavao imao na umu izvještaj iz 4. Mojsijeve 16:5, 23-27 kad je napisao: “Tko god priziva ime Jehovino neka se odrekne nepravednosti.” Takav bi zaključak bio u skladu s Pavlovim riječima: “Jehova pozna one koji su njegovi” (2. Tim. 2:19).

8. Što oni koji prizivaju Jehovino ime i pripadaju kršćanskoj skupštini još trebaju činiti da bi bili u dobrom odnosu s Bogom?

⁸ Osvrnuvši se na te događaje iz Mojsijevog vremena, Pavao je podsjetio Timoteja na to koliko je važno da se odlučno kloni svega što bi moglo ugroziti njegov dragocjen odnos s Jehovom. Da bi netko bio blizak s Bogom, nije dovoljno da naprosto pripada kršćanskoj skupštini, kao što ni u Mojsijevo vrijeme  nije bilo dovoljno samo prizivati Jehovino ime. Oni koji vjerno služe Bogu ujedno se moraju odlučno “odreći nepravednosti”. Kako je Timotej trebao primijeniti Pavlov nadahnuti savjet? Kako taj savjet može koristiti Jehovinim slugama koji žive u današnje vrijeme?

9. Kako su “luda i besmislena zapitkivanja” utjecala na kršćansku skupštinu u 1. stoljeću?

⁹ Božja Riječ konkretno navodi na koje se načine kršćani trebaju “odreći nepravednosti”. Naprimjer, ako pogledamo kontekst 2. Timoteju 2:19, vidjet ćemo da je Pavao napisao Timoteju neka izbjegava “isprazne razgovore” te neka savjetuje drugima “da se ne prepiru oko riječi”. (Pročitaj 2. Timoteju 2:14, 16, 23.) Neki članovi skupštine promicali su otpadnička učenja. Drugi su, po svemu sudeći, u skupštinu uvodili neke sporne ideje. Čak i ako se te ideje nisu izravno kosile s biblijskim načelima, unosile su razdor među kršćane jer su dovodile do svađa i prepirki “oko riječi”. Takva duhovno nezdrava atmosfera ugrožavala je jedinstvo skupštine. Stoga je Pavao rekao da se kršćani trebaju kloniti “ludih i besmislenih zapitkivanja”, odnosno rasprava.

10. Kako bismo trebali postupiti ako dođemo u doticaj s otpadničkim učenjima?

¹⁰ U današnje vrijeme Jehovini sluge ne susreću se često s otpadništvom unutar skupštine. No kad dođemo u doticaj s nebiblijskim učenjima, moramo ih odlučno odbaciti, bez obzira na to odakle dolaze. Ne bi bilo mudro upuštati se u rasprave s otpadnicima, niti licem u lice niti na neki drugi način, primjerice putem interneta. Čak i ako bismo imali namjeru pomoći takvim osobama, upuštajući se u razgovore s njima kršili bismo biblijske zapovijedi koje smo upravo razmotrili. Mi pripadamo Jehovinom narodu i zato se moramo kloniti otpadništva, odnosno potpuno ga izbjegavati.

11. Kako bi u skupštini moglo doći do besmislenih rasprava i kako starješine mogu pružiti drugima dobar primjer?

¹¹ Osim otpadništva, postoje još neke opasnosti koje mogu narušiti mir u skupštini. Naprimjer, različita gledišta o tome kakva je zabava prihvatljiva za kršćane mogu dovesti do “ludih i besmislenih zapitkivanja”, odnosno rasprava. Naravno, ako neki članovi skupštine promiču zabavu kojom se krše Jehovina moralna mjerila, starješine ne bi smjeli trpjeti takvo postupanje samo zato da bi izbjegli raspravu s njima (Psal. 11:5; Efež. 5:3-5). Ipak, starješine paze na to da ne promiču vlastita gledišta. Oni se savjesno drže zapovijedi koju je apostol Petar dao nadglednicima: “Pasite Božje stado koje vam je povjereno (...) ne kao da gospodarite onima koji su vlasništvo Božje, nego budite uzor stadu” (1. Petr. 5:2, 3; pročitaj 2. Korinćanima 1:24).

12, 13. (a) Čime se Jehovini svjedoci vode pri odabiru zabave i koja biblijska načela pritom uzimaju u obzir? (b) Kako se načela navedena u 12. odlomku mogu primijeniti i na druga pitanja osobne prirode?

¹² Kad je u pitanju zabava, naša organizacija ne analizira pojedine filmove, videoigre, knjige ili pjesme kako bi nam odredila čega se trebamo kloniti. Zašto to ne čini? Biblija svakog od nas potiče da vježba svoju “moć zapažanja (...) za razlikovanje dobra i zla” (Hebr. 5:14). Božja Riječ iznosi temeljna načela koja kršćanin treba uzeti u obzir kad bira kako će se zabavljati. U svim područjima života trebali bismo postupati u skladu s biblijskom zapovijedi koja glasi: “Ispitujte što je ugodno Gospodinu!” (Efež. 5:10). Biblija kaže da poglavar obitelji u izvjesnoj mjeri ima pravo određivati što se u njegovom domu smije, a što ne smije raditi, pa stoga može svojim ukućanima  zabraniti neke vrste zabave * (1. Kor. 11:3; Efež. 6:1-4).

¹³ Biblijska načela koja smo spomenuli ne odnose se samo na naš odabir zabave. Različita gledišta u vezi s odijevanjem i dotjerivanjem, brigom za zdravlje, prehranom i drugim pitanjima osobne prirode također mogu dovesti do nesuglasica. Stoga ako kršćani u takvim pitanjima imaju različita gledišta, ali nitko od njih ne krši nijedno biblijsko načelo, ne bi bilo mudro da se prepiru oko toga. Biblija kaže: “Gospodinov se rob ne smije svađati, nego treba biti blag [taktičan] prema svima” (2. Tim. 2:24; bilješka).

14. Koju je usporedbu Pavao upotrijebio kako bi ukazao na to da je važno kloniti se lošeg društva?

¹⁴ Na koji još način kršćanin može primijeniti načelo: “Tko god priziva ime Jehovino neka se odrekne nepravednosti”? Između ostalog, tako da se ne druži s ljudima koji postupaju nepravedno, odnosno čine zlo. Vrijedi zapaziti da je Pavao nakon usporedbe u kojoj je spomenuo “Božji čvrsti temelj” naveo još jednu usporedbu. Napisao je: “U velikoj kući nema samo zlatnih i srebrnih posuda nego i drvenih i zemljanih. Jedne su za plemenitu upotrebu, a druge za neplemenitu” (2. Tim. 2:20, 21). Zatim je potaknuo kršćane da se drže podalje od posuda koje služe za neplemenitu upotrebu.

15, 16. Čemu nas uči Pavlova usporedba o velikoj kući?

¹⁵ Koji je smisao te usporedbe? Pavao je kršćansku skupštinu usporedio s velikom kućom, a pojedine članove skupštine s posudama. Posude koje se nalaze u kući mogu se uprljati ako dođu u doticaj s opasnim tvarima ili ako se drže u nehigijenskim uvjetima. Vlasnik kuće takve će posude držati podalje od čistih  posuda, primjerice onih koje koristi za pripremu hrane.

¹⁶ Slično tome današnji Jehovini sluge koji žele biti čisti u Božjim očima ne bi se smjeli zbližavati s pojedincima u skupštini koji se uporno oglušuju na Jehovina načela. (Pročitaj 1. Korinćanima 15:33.) Ako trebamo paziti da se ne družimo s članovima skupštine koji loše utječu na nas, koliko više trebamo paziti da se ne družimo s ljudima iz svijeta, od kojih su mnogi pohlepni za novcem, neposlušni roditeljima, nevjerni, klevetnici, okrutni, izdajnici te ne ljube dobrotu i više vole užitke nego Boga! (2. Tim. 3:1-5).

17. Na koji su se način vjerni Izraelci odrekli nepravednosti?

¹⁷ Biblija jasno navodi da su Izraelci odlučno reagirali kad su dobili zapovijed: “Udaljite se iz okolice šatora Korahova, Datanova i Abiramova!” U izvještaju piše: “Odmah su se udaljili” (4. Mojs. 16:24, 27). Oni nisu oklijevali ni odugovlačili. Vjerni Božji sluge nisu htjeli dovoditi svoj život u opasnost. Oni nisu poslušali Boga samo djelomično ili preko volje. Odlučno su stali na Jehovinu stranu i odrekli se nepravednosti, odnosno odbacili zlo. Što možemo naučiti od njih?

18. Što je Pavao imao na umu kad je Timoteju savjetovao da “bježi od mladenačkih želja”?

¹⁸ Ako nešto ugrozi naše prijateljstvo s Jehovom, moramo brzo i odlučno reagirati. Pavao je to imao na umu kad je savjetovao Timoteju da “bježi od mladenačkih želja” (2. Tim. 2:22). Timotej je u to vrijeme već bio odrastao i vjerojatno je imao preko 30 godina. No nerazumne “mladenačke želje” mogu se pojaviti kod svakoga, bez obzira na dob. Stoga je Timotej trebao “bježati” od takvih želja ako bi mu se one pojavile. Drugim riječima, trebao se “odreći nepravednosti”. Isus je dao sličan savjet kad je rekao: “Ako te oko tvoje navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe!” (Mat. 18:9). Današnji kršćani koji ozbiljno shvaćaju taj savjet klone se svega što bi moglo ugroziti njihovu duhovnost i čine to odlučno i bez oklijevanja.

19. Kako se neka naša braća bore protiv onoga što bi moglo ugroziti njihovu duhovnost?

¹⁹ Neki naši suvjernici odlučili su potpuno se uzdržavati od alkoholnih pića jer su imali problema s alkoholom prije nego što su postali Jehovini svjedoci. Drugi pak izbjegavaju neke oblike zabave koji sami po sebi nisu loši, ali bi u njima mogli pobuditi neispravne želje koje nastoje suzbiti (Psal. 101:3). Naprimjer, prije nego što je postao Jehovin svjedok, jedan naš brat volio je ići na plesne zabave koje su bile prožete nemoralom. No otkad je upoznao istinu, više uopće ne pleše — čak ni na zabavama koje organiziraju naša braća — jer ne želi da mu se pojave neispravne misli i želje kakve je prije imao. Naravno, to ne znači da se svi kršćani trebaju uzdržavati od konzumiranja alkohola, plesanja ili nečega drugog što samo po sebi nije neispravno. No svi se mi moramo zdušno i odlučno boriti protiv bilo čega što bi moglo ugroziti našu duhovnost.

20. Koja nas misao može utješiti unatoč činjenici da nam nije uvijek lako odreći se nepravednosti?

²⁰ Čast da nosimo Božje ime donosi sa sobom i određenu odgovornost. Moramo se “odreći nepravednosti” i kloniti se zla (Psal. 34:14). Istina, to nije uvijek lako. No jako je utješno znati da će Jehova uvijek ljubiti “one koji su njegovi” i koji žive u skladu s njegovim moralnim mjerilima (2. Tim. 2:19; pročitaj 2. Ljetopisa 16:9a).