TEKSTOVI važnog sadržaja često se prevode na mnoge jezike kako bi ih razumjelo što više ljudi. Biblija, koja je Božja Riječ, knjiga je vrlo važnog sadržaja. Premda je napisana još davnih dana, njene su riječi ‘napisane nama za pouku’ i pružaju nam utjehu i nadu u bolju budućnost (Rimljanima 15:4).

Stoga je posve razumljivo da je Biblija, koja sadrži najvažniju poruku što je ikada zapisana, danas dostupna na mnogim jezicima. Ljudi su kroz čitavu povijest nastojali prevesti Bibliju unatoč teškim bolestima, zakonskim zabranama, pa čak i pod prijetnjom smrtne kazne. Zašto im je bilo toliko stalo do toga da prevedu Božju Riječ? Zato što su je voljeli. Ovaj članak opisat će tek djelić izvanredne povijesti prevođenja Biblije.

Kad se oko 1330. rodio John Wycliffe, u Engleskoj su se crkvena bogoslužja vršila na latinskom jeziku. No običan se narod u svom svakodnevnom govoru služio engleskim jezikom. Na engleskom su razgovarali sa svojim bližnjima, a na engleskom su se i molili Bogu.

Wycliffe, koji je bio katolički svećenik, tečno je govorio latinski jezik. No smatrao je da za poučavanje o Bibliji nije dobro koristiti latinski, koji je po njegovom mišljenju bio jezik povlaštenih društvenih slojeva. Napisao je: “Ljude treba poučavati Božjem zakonu na jeziku koji mogu najlakše razumjeti, jer je ono što uče riječ Božja.” Stoga su Wycliffe i njegovi suradnici počeli prevoditi Bibliju na engleski jezik. Prevođenje je trajalo oko 20 godina.

No Katolička crkva nije se nimalo obradovala ideji o izradi novog prijevoda Biblije.  U knjizi The Mysteries of the Vatican objašnjava se zašto se crkva protivila takvom prijevodu: “Laici su na taj način mogli jednostavnost ranog kršćanstva usporediti s katolicizmom svog vremena. (...) Ogromna razlika između učenja Začetnika kršćanstva i njegovog samozvanog zastupnika [pape] prvi je put postala izrazito očita.”

Papa Grgur XI. izdao je pet dekreta kojima je osudio Wycliffea. No taj se prevoditelj nije dao obeshrabriti. Rekao je: “Englezi će Kristov zakon najbolje upoznati na engleskom jeziku. Mojsije je Božji zakon slušao na svom jeziku, a isto tako i Kristovi apostoli.” Oko 1382, kratko prije nego što je umro, Wycliffe i njegovi suradnici objavili su prvi engleski prijevod čitave Biblije. Oko deset godina kasnije jedan od njegovih suradnika objavio je revidirano izdanje tog prijevoda, čiji je tekst bilo lakše čitati.

Budući da tiskarski stroj još nije bio izumljen, svaki se rukopis morao pažljivo prepisivati rukom, što je moglo trajati i po deset mjeseci! No mogućnost da bi Biblija mogla postati dostupna narodu toliko je zabrinjavala Crkvu da je jedan nadbiskup prijetio da će izopćiti svakoga tko je bude čitao. Preko 40 godina nakon Wycliffeove smrti, po naredbi papinskog vijeća, svećenici su ekshumirali njegovo tijelo, spalili kosti, a pepeo bacili u rijeku Swift. Ipak, oni koji su iskreno tragali za istinom uspjeli su doći do Wycliffeove Biblije. Profesor William Blackburn ispričao je: “Bili su načinjeni brojni primjerci Wycliffeove Biblije, koji su dospjeli u ruke mnogih ljudi, a čuvali su se i za buduće generacije.”

Nakon 200 godina engleski jezik kojim se služio Wycliffe bio je već praktički posve zastario. Jednom mladom propovjedniku koji je živio nedaleko od Bristola bilo je žao što tako malo ljudi može razumjeti Bibliju. Taj propovjednik, koji se zvao William Tyndale, jednom je prilikom čuo nekog učenog čovjeka kako kaže da bi bilo bolje živjeti bez Božjeg zakona nego bez papinog. Tyndale mu je odvratio da će se on, ako mu to Bog dopusti, pobrinuti da za nekoliko godina seljak za plugom više zna o Bibliji nego taj čovjek.

Wycliffe je Bibliju preveo s teksta latinske Vulgate, a svoj je prijevod prepisivao rukom. Godine 1524. Tyndale je, nakon što je iz Engleske otišao u Njemačku, počeo prevoditi Bibliju s izvornog hebrejskog i grčkog teksta, a zatim je u Kölnu dao tiskati svoj prijevod. Ubrzo su njegovi neprijatelji doznali za njegov prijevod te su od Kelnskog senata iznudili zapljenu svih primjeraka Tyndaleove Biblije.

Tyndale je pobjegao u njemački grad Worms, gdje je nastavio svoj rad. Nedugo nakon toga primjerci njegovog “Novog zavjeta” na engleskom potajno su bili poslani  u Englesku. Za šest mjeseci prodano je toliko primjeraka da je bio sazvan izvanredni sastanak biskupa na kojem je odlučeno da se naredi spaljivanje Biblija.

Da bi se ljude odvratilo od čitanja Biblije i zaustavilo navodnu Tyndaleovu herezu, londonski biskup ovlastio je Sir Thomasa Morea da napadne Tyndalea pišući članke protiv njega. Moreu je naročito smetalo to što je Tyndale u svom prijevodu koristio izraz “skupština” umjesto “crkva” i “starješina” umjesto “svećenik”. Upotreba tih izraza dovela je u pitanje papin autoritet te razliku između svećenika i laika. Thomas More osudio je i to što je Tyndale grčku riječ agápe preveo izrazom “ljubav”, a ne “milost” odnosno “milostinja”. “Tu je ideju Crkva također smatrala opasnom”, stoji u knjizi If God Spare My Life, “jer je takvo očito umanjivanje važnosti davanja milostinje moglo potaknuti ljude da prestanu davati velikodušne priloge, kupovati oproste grijeha te ostavljati svoju imovinu Crkvi, na što je sve Crkva poticala vjernike kako bi sebi osigurali put u raj.”

Thomas More zagovarao je spaljivanje “heretika”, zbog čega je Tyndale u listopadu 1536. bio zadavljen, a tijelo mu je bilo spaljeno na lomači. Samom Thomasu Moreu kasnije je bila odrubljena glava jer se zamjerio kralju. Međutim 1935. Rimokatolička crkva proglasila ga je svecem, a 2000. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svecem zaštitnikom političara.

Tyndale nije dobio takvo priznanje. No prije nego što je umro, njegov prijatelj Miles Coverdale dovršio je njegov prijevod hebrejskih knjiga i načinio cjelovitu Bibliju — prvi engleski prijevod napravljen s izvornih jezika! Sada je doista svaki seljak za plugom mogao čitati Božju Riječ. No kako je bilo s prevođenjem Biblije na druge jezike?

Usprkos neslaganju obitelji i prijatelja britanski misionar Robert Morrison, odlučan u svojoj namjeri da prevede i objavi Bibliju na kineskom jeziku, 1807. uputio se u Kinu. Zadatak koji je stajao pred njim nije bio nimalo lak. “Bio je to gotovo nemoguć pothvat”, rekao je Charles Grant, tadašnji direktor Istočnoindijske kompanije.

Stigavši u Kinu, Morrison je saznao da Kinezima prijeti smrtna kazna ako bi strance učili svoj jezik. Da bi zaštitio sebe i one koji su ipak pristali učiti ga kineski, Morrison neko vrijeme nije izlazio iz kuće. Prema jednom izvještaju, “nakon dvije godine učenja već je govorio mandarinski i još neke dijalekte te je naučio čitati i pisati” na kineskom. U međuvremenu car je izdao proglas kojim je tiskanje kršćanskih knjiga postao  zločin kažnjiv smrću. Usprkos tome 25. studenog 1819. Morrison je dovršio prijevod cijele Biblije na kineskom.

Do 1836. tiskano je oko 2 000 primjeraka cijele Biblije, 10 000 primjeraka “Novog zavjeta” te 31 000 primjeraka pojedinih dijelova Biblije na kineskom. Ljubav prema Božjoj Riječi omogućila je da se ostvari ono što je bilo “gotovo nemoguće”.

Dva tjedna nakon svog vjenčanja u veljači 1812. američki misionar Adoniram Judson i njegova supruga Ann krenuli su na dugo putovanje te su 1813. stigli u Burmu i ondje se nastanili. * Odmah su prionuli na učenje burmanskog, jednog od najtežih jezika na svijetu. Nakon što je nekoliko godina učio burmanski, Judson je napisao: “Učimo jezik što ga govore ljudi koji žive na drugoj strani svijeta i kojima misli teku posve drugačije nego nama. (...) Nemamo rječnika niti prevoditelja, pa nam nitko ne može protumačiti niti jednu jedinu riječ.”

Iako je učenje burmanskog zahtijevalo mnogo truda, Judson nije odustao. U lipnju 1823. dovršio je svoj prijevod grčkih knjiga Biblije na burmanskom. Kasnije je u Burmi izbio rat. Judsona su optužili da je neprijateljski špijun i bacili ga u zatvor. Ondje su ga okovali s tri para okova i privezali za dugačak stup kako se ne bi mogao micati. “Čim su mu dozvolili da se sastane sa svojom suprugom i da s njom razgovara na engleskom, jedna od prvih stvari za koju je Judson upitao bio je rukopis s prijevodom Novog zavjeta”, napisao je Francis Wayland 1853. u svojoj knjizi o Judsonovom životu. Bojeći se da bi vlaga i plijesan mogle uništiti rukopis koji je bio zakopan ispod kuće, Ann ga je ušila u jastuk i donijela svom suprugu u zatvor. Unatoč vrlo teškim okolnostima rukopis je ostao sačuvan.

Nakon što je više mjeseci proveo u zatvoru, Judson je bio oslobođen. No njegova je radost bila kratka vijeka. Kasnije iste te godine Ann je dobila jaku groznicu te je za nekoliko tjedana umrla. Samo šest mjeseci nakon toga njegova kći Maria, koja je imala nepune dvije godine, također je oboljela od neizlječive bolesti i umrla. Judson je bio shrvan od tuge, no nastavio je svoj rad. Godine 1835. dovršio je prijevod cijele Biblije.

Ljubav prema Božjoj Riječi koju su pokazali ti prevoditelji nije ništa novo. Psalmist iz starog Izraela u pjesmi je rekao Jehovi Bogu: “Kako ljubim zakon tvoj! Cijeli dan razmišljam o njemu” (Psalam 119:97). Biblija nije samo impresivno književno djelo. Ona sadrži vrlo važnu poruku. Pokazujete li i vi ljubav prema Božjoj Riječi tako što je redovito čitate? Ako to činite i nastojite primjenjivati u životu ono što iz nje učite, ‘bit ćete sretni što tako postupate’ (Jakov 1:25).