KADA se Božje ime Jehova ili Jahve prvi put pojavilo u nekom izvanbiblijskom povijesnom zapisu? Neki znanstvenici sa sigurnošću tvrde da je to bilo već u 14. stoljeću pr. n. e. Zašto to kažu?

Otprilike do 1370. pr. n. e. Egipćani su osvojili mnoge zemlje. Ondašnji egipatski vladar, faraon Amenhotep (Amenofis) III, izgradio je veličanstveni hram u Solebu, u Nubiji, na području današnjeg Sudana. Kad su arheolozi otkrili taj hram, pronašli su egipatski hijeroglifski zapis koji po svoj prilici prikazuje hebrejski tetragram JHVH, odnosno Jehova. Ta je rezbarija 500 godina starija od poznatog Moapskog kamena, koji se prije toga smatrao najstarijim poznatim zapisom koji sadrži Božje ime. Zašto je, kako se čini, ime Boga o kojem govori Biblija, urezano u jednom egipatskom hramu?

Faraon Amenhotep III. posvetio je hram bogu Amon-Rau. Hram je bio otprilike 120 metara dugačak i nalazio se na zapadnoj obali Nila. Hijeroglifi koji ukrašavaju podnožje stupova u jednoj od dvorana hrama navode nazive područja koja je Amenhotep navodno pokorio. Svako područje prikazano je jednim zarobljenikom, koji ima ruke svezane na leđima i štit na kojem je ispisano ime njegove zemlje ili naroda. U tom hijeroglifskom zapisu spominju se i zemlje u kojima je živio velik broj plemena koje se naziva Šasu ili Šosu. Tko su oni bili?

Šasu je bio općenit naziv koji su Egipćani koristili za beduine, prezrena plemena koja su živjela s druge strane istočne egipatske granice. Područja u kojima su živjeli nomadi Šasu obuhvaćala su južnu Palestinu, južnu Transjordaniju i Sinaj. Neki izučavatelji kažu da su oni živjeli u područjima  koja su se na sjever protezala sve do Libanona i Sirije. Na popisu pokorenih zemalja uhramu u Solebu nalazi se i jedna koju stručnjaci čitaju na različite načine: “Jahve u zemlji [nomada] Šosu”, “Jahuova zemlja [nomada] Šasu” ili “zemlja [nomada] Šasu-jhv”. Egiptolog Jean Leclant kaže da ime ispisano na štitu u Solebu “odgovara ‘tetragramu’ JHVH, koji predstavlja ime boga o kojem govori Biblija”.

Većina izučavatelja smatra da se ime Jahu, Yahu ili Jahve u ovom i sličnim kontekstima odnosi na neko mjesto ili područje. Bibličar Shmuel Ahituv kaže da spomenuti natpis označava “područje kojim se selilo pleme štovatelja Yahua, izraelskog Boga”. * Ako je njegov zaključak točan, taj geografski naziv samo je jedan od nekoliko primjera drevnih semitskih naziva i za mjesto i za boga kojeg se ondje štovalo. Još jedan primjer je ime Ašur, koje se odnosi na zemlju Asiriju, ali i na njenog glavnog boga.

O natpisu u hramu u Nubiji bibličar i arheolog Roland de Vaux kaže: “U području u kojem su izraelski praoci imali toliki utjecaj sigurno je već sredinom drugog tisućljeća pr. Kr. postojao neki geografski naziv ili ime nekog plemena ili pojedinca koje je vrlo slično, ako ne i identično, imenu izraelskog Boga.”

Soleb nije jedino mjesto u Nubiji u kojem su pronađeni egipatski hijeroglifski zapisi koji sadrže ime Jahve. I u hramovima Ramzesa II. u zapadnoj Amari i u Akši pronađeni su popisi koji su po svemu sudeći kopije popisa iz Soleba. Hijeroglifski zapis “Jahve u zemlji [nomada] Šosu” s popisa u Amari sliči hijeroglifima koji označavaju druga područja na kojima su oni živjeli, a smatra se da su to bili Seir i Laban. Biblija povezuje ta područja s južnom Palestinom, Edomom i Sinajem (1. Mojsijeva 36:8; 5. Mojsijeva 1:1). Na tim su područjima boravili ljudi koji su poznavali i štovali Jehovu i prije i nakon boravka Izraelaca u Egiptu (1. Mojsijeva 36:17, 18; 4. Mojsijeva 13:26).

Za razliku od imena drugih bogova koja se pojavljuju u drevnim natpisima, ime Boga Jehove, o kojem govori Biblija, još se uvijek koristi i štuje u cijelom svijetu. Tako je naprimjer u više od 230 zemalja preko sedam milijuna Jehovinih svjedoka posvetilo svoj život pomaganju drugima da upoznaju to ime i da se približe Bogu koji nosi jedinstveno ime Jehova (Psalam 83:18; Jakov 4:8).