“OVA dobra vijest o kraljevstvu”, rekao je Isus, “propovijedat će se po svemu svijetu” (Matej 24:14). Jehovini svjedoci izvršavaju tu Isusovu zapovijed i nastoje biblijsku poruku prenijeti ljudima, gdje god oni živjeli (Matej 28:19, 20). Oni to rade volonterski iako ponekad podnose poprilične neugodnosti i imaju znatne troškove.

Naprimjer Nathan i Carly napravili su neke promjene u svom životu kako bi mogli propovijedati ljudima na udaljenim otocima u Torresovom prolazu. Godine 2003. predstavnik podružnice Jehovinih svjedoka u Australiji potaknuo ih je da se presele na otok Thursday kako bi surađivali s tamošnjom skupštinom. To je samo jedan od otoka koji su, poput zelenih dragulja u ogrlici, nanizani u plavetnilu Tihog oceana između Australije i Nove Gvineje.

Godine 2007. uz pomoć svoje obitelji kupili su stari drveni brod za lov na bisere, koji su nazvali Teisan-Y. Obnovili su ga o vlastitom trošku i zatim počeli odlaziti na deset najudaljenijih otoka kako bi propovijedali tamošnjim stanovnicima, a baza im je bila otok Thursday. U nastavku možete pročitati Nathanov brodski dnevnik s nekih njihovih putovanja.

Siječanj 2008: Danas sam čamcem otišao u Bamagu po šest tamošnjih Jehovinih svjedoka. To je put od 80 kilometara u oba smjera. Sada smo na brodu i plovimo prema otocima Warraberu i Porumi. Spremnici goriva su puni. Kupili smo 5 500 litara goriva po cijeni od 2 dolara za litru. Brod plovi vrlo sporo, u prosjeku samo 10 kilometara na sat. No vrijeme je prekrasno, a more je mirno kao ulje.

Kad smo stigli, brod smo usidrili blizu obale. U čamac se ukrcalo nekoliko članova naše posade koji na Warraberu imaju rodbinu i krenuli smo prema obali. Ondje smo se sastali s jednim članom seoskog vijeća od kojeg smo trebali dobiti dozvolu za propovijedanje. On je pastor u tamošnjoj crkvi, no dopustio nam je da razgovaramo s otočanima. Isto smo napravili i na Porumi, pa smo i ondje dobili dozvolu da propovijedamo. Ljudi su vrlo srdačni i rado čitaju našu literaturu. Započeli smo mnogo biblijskih tečajeva.

Travanj 2008: Izabrali smo rutu kojom ćemo doći do tri najudaljenija otoka — Dauana, Saibaija i Boigua — koji se nalaze blizu granice s Papuom Novom Gvinejom. Vrijeme se jako pogoršalo, pa smo promijenili kurs i krenuli prema otoku Mabuiagu. On je udaljen samo 70 kilometara od naše matične luke, no mi ćemo prijeći 140 kilometara jer moramo  često mijenjati smjer kako bismo izbjegli desetke grebena.

Ogroman val otrgnuo je čamac od našeg broda. Da bismo ga vratili, morali smo okrenuti Teisan-Y probijajući se kroz visoke valove koji su izgledali poput vodenog zida. Većina nas dobila je morsku bolest.

Dobili smo dozvolu da propovijedamo na Mabuiagu, a mještani su nas tako srdačno primili da smo ubrzo zaboravili sve neugodnosti koje smo doživjeli tijekom putovanja. Jedna je žena bila toliko sretna što je čula dobru vijest da je uzela veću količinu literature kako bi je izložila u knjižnici u kojoj radi.

Od svibnja do listopada 2008: Zbog lošeg vremena ne možemo otploviti na otoke. Stoga koristimo vrijeme da radimo, propovijedamo mještanima i popravljamo brod.

Na brodu treba izvršiti mnoge popravke, pa smo otplovili u Weipu, lučki grad na australskoj obali, gdje smo izvukli brod iz mora i stavili ga na veliku prikolicu. To je bilo lakše reći nego učiniti! Jehovini svjedoci iz mjesne skupštine pomažu nam oko vodoinstalaterskih, stolarskih i ličilačkih radova. Neki nam kuhaju, a drugi donose stvari koje će nam trebati za sljedeće propovjedničko putovanje. Vrlo cijenimo njihovu gostoljubivost i spremnost da nam pomognu.

Prosinac 2008: Ponovno smo krenuli prema Dauanu, Saibaiju i Boiguu. Pomoću radara izbjegavali smo tropske oluje, a uređaj za navigaciju pomogao nam je da manevriramo između grebena. Do Dauana smo plovili 12 sati, no isplatilo se jer je to najljepši otok koji smo ikada vidjeli. Visoka stjenovita brda bila su obavijena oblacima. Stanovnici Dauana pažljivo su nas slušali, pa smo se dogovorili da nakon povratka kući nastavimo razgovarati o Bibliji putem telefona.

Otočanka imenom Lettie negdje je dobila naše časopise, pa je poslala kupone kojima je naručila još literature. Podružnica u Australiji njoj je poslala literaturu, a našoj skupštini pismo. U njemu su nas zamolili da, ako je ikako moguće, stupimo s njom u kontakt. Konačno smo pronašli Lettie i sretni smo što smo joj barem malo pomogli da zadovolji svoje duhovne potrebe.

Član seoskog vijeća na otoku Saibaiju nije nam dopustio da propovijedamo otočanima. No dopustio je da članovi naše posade posjete svoje rođake na otoku i razgovaraju s njima. S jednom državnom institucijom sklopio sam ugovor koji mi omogućava da ličim kuće na Saibaiju, što nam pomaže da pokrijemo neke troškove.

Naša sestra Tassie rođena je u jednom selu na Papui Novoj Gvineji koje je od Saibaija udaljeno samo 4 kilometra. Prema ugovoru sklopljenom s australskim vlastima, stanovnici Papue Nove Gvineje mogu dolaziti na Saibai kako bi ondje trgovali. Tassie je susrela mnoge ljude iz svog sela, pa nije za sve njih imala dovoljno literature. Ovo je bio prvi Tassien susret s njima otkako je postala Jehovin svjedok. Vratili smo se na brod i donijeli joj  kutiju literature, uglavnom na jeziku tok pisin, pidžinu koji se govori na Papui Novoj Gvineji. Nakon što je Tassie govorila o dobroj vijesti iz Biblije grupi od preko 30 osoba koje su došle s Papue Nove Gvineje, zainteresirani su ispraznili kutiju s literaturom. Do njihovog sela može se doći samo brodom, pa Jehovini svjedoci vjerojatno nikada nisu bili ondje.

Pravi je izazov doći do posljednjeg otoka, Boigua. Usidrili smo se otprilike 4 kilometra od obale. Voda je ovdje duboka samo 2,5 metara, a gaz našeg broda je 1,8 metara. Jedan član naše posade i ja čamcem smo otišli pregledati područje kako bismo pronašli put do otoka. Kiša je padala kao iz kabla, tako da smo bili mokri do kože. Trebala su nam dva sata da pronađemo put.

Kad smo konačno stigli, iznenađeni otočani rekli su nam da moje karte nisu točne i da u to područje ne zalazi čak ni obalna straža ni mornarica. Član seoskog vijeća nije nam dozvolio da propovijedamo, ali je dopustio članovima naše posade da posjete svoje rođake na otoku i da im propovijedaju. Poštovali smo njegovu odluku i posjetili samo rodbinu. Jedan čovjek prihvatio je knjigu Što Biblija doista uči? * te je odmah počeo čitati i usto zapisivati pitanja na zadnjoj stranici svoje Biblije. S tim čovjekom ponovno smo se sreli kad je došao na otok Thursday.

Siječanj 2009: Vratili smo se na otoke Mou i Mabuiag da bismo ponovno razgovarali s ljudima koji su pokazali zanimanje za dobru vijest iz Biblije. Na oba otoka primili su nas vrlo srdačno. U selu St. Paulu na otoku Moi mnogi su nam rekli da ne čekamo tako dugo do sljedećeg posjeta. Vijećnik nam je rekao da u selu možemo propovijedati kad god želimo.

U Torresovom prolazu ima 17 naseljenih otoka. Ne znamo hoćemo li uspjeti doći do svih ljudi koji žive na njima. No svi članovi naše skupštine koja djeluje na najsjevernijim australskim otocima sretni su što mogu sudjelovati u davanju hvale našem Velikom Stvoritelju Jehovi.