Antonio: Dobar dan, Tome! Drago mi je što vas ponovno vidim.

Tom: I meni je drago što se opet vidimo.

Antonio: Donio sam vam najnovije brojeve Stražarske kule i Probudite se! Mislim da će vam se časopisi stvarno svidjeti.

Tom: Hvala vam. Zapravo, baš mi je drago što ste došli jer bih vas htio nešto pitati.

Antonio: Naravno, samo recite.

Tom: Neki dan razgovarao sam s kolegom na poslu. Spomenuo sam mu da dobivam vaše časopise i da su jako zanimljivi. No on mi je rekao da ih ne bih trebao čitati jer vi ne vjerujete u Isusa. Je li to istina? Rekao sam mu da ću vas to pitati kad sljedeći put dođete.

Antonio: Drago mi je da me to pitate. Uvijek je dobro dobiti odgovor iz prve ruke. Na kraju krajeva, nije li najbolje nekoga pitati da nam sam kaže u što vjeruje?

Tom: Slažem se.

Antonio: Jehovini svjedoci itekako vjeruju u Isusa. Zapravo, mi smatramo da je to neophodno ako želimo biti spašeni.

Tom: Pretpostavljao sam da je tako, ali kad mi je kolega rekao da ne vjerujete u Isusa, htio sam provjeriti je li to istina. Mislim da dosad nismo razgovarali o tome.

Antonio: Mogu li vam pokazati neke biblijske retke koji naglašavaju koliko je važno vjerovati u Isusa? Te retke Jehovini svjedoci često koriste dok razgovaraju s ljudima.

Tom: Zašto ne.

Antonio: Najprije možemo pročitati Isusove riječi zapisane u Ivanu 14:6. To je ustvari dio razgovora koji je Isus vodio s jednim od svojih apostola. Taj redak glasi: “Isus mu je odgovorio: ‘Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene.’” Prema ovim riječima, preko koga se jedino možemo približiti Ocu?

Tom: Preko Isusa.

Antonio: Točno. Jehovini svjedoci čvrsto vjeruju u to. Zato se uvijek molimo Bogu u Isusovo ime.

Tom: To je dobro znati.

Antonio: Možemo pročitati i Ivana 3:16. Taj je redak toliko važan da ga neki nazivaju evanđeljem u malom. Naime, kad bi se sve što je zapisano o Isusovom zemaljskom životu i njegovoj službi moglo sažeti u jedan redak, to bi bio taj redak. Biste li ga vi pročitali?

Tom: Može. “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.”

Antonio: Jesu li vam poznate te riječi?

Tom: Jesu, često sam ih čuo u crkvi.

 Antonio: Da, to je poznati redak. Zapazite što je Isus rekao. On je kazao da nas Bog toliko ljubi da nam je omogućio da dobijemo vječni život, ali pod jednim uvjetom. Jeste li primijetili što Bog traži od nas?

Tom: On traži da vjerujemo.

Antonio: Tako je. Trebamo vjerovati, i to u Božjeg jedinorođenog Sina Isusa Krista. Upravo je ta misao — da vjera u Isusa omogućava dobivanje vječnog života — istaknuta na 2. stranici časopisa koji sam vam donio. Ovdje između ostalog stoji da Stražarska kula “potiče vjeru u Isusa Krista, koji je umro da bismo mi mogli dobiti vječni život, i koji sada vlada kao Kralj Božjeg Kraljevstva”.

Tom: Eto, u vašem časopisu nalazi se dokaz da vi Jehovini svjedoci vjerujete u Isusa.

Antonio: Upravo tako.

Tom: Zašto onda ljudi kažu da ne vjerujete u njega?

Antonio: Vjerojatno ima više razloga za to. Ponekad ljudi jednostavno kažu ono što su čuli od drugih. A možda su tu pogrešnu informaciju dobili od svog svećenika.

Tom: Sad mi je palo na pamet još nešto. Možda neki kažu da ne vjerujete u Isusa zato što se zovete Jehovini svjedoci, a ne Isusovi svjedoci.

Antonio: I to je moguće.

Tom: Zašto vi zapravo toliko govorite o Jehovi?

Antonio: Kao prvo, mi vjerujemo da je važno koristiti Božje ime Jehova jer je to činio i njegov Sin, Isus. Pogledajte što je Isus rekao kad se molio svom Ocu. To je zapisano u Ivanu 17:26. Možete li vi pročitati taj redak?

Tom: Mogu. “Obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima.”

Antonio: Zapazite da je Isus rekao da je obznanio Božje ime. Što mislite, zašto je to učinio?

Tom: Ne bih znao.

Antonio: Mogli bismo pročitati još jedan redak koji nam može pomoći da dobijemo odgovor na to pitanje. Radi se o Djelima apostolskim 2:21. Taj redak glasi: “Svatko tko prizove ime Jehovino bit će spašen.” Ako je prizivanje Jehovinog imena važno za spasenje, možemo biti sigurni da je Isus to jako dobro znao. Slažete li se s tim?

Tom: Da, to mi zvuči logično.

Antonio: Dakle, Isus je želio da njegovi sljedbenici znaju Božje ime i da ga koriste jer je to važno za njihovo spasenje. To je jedan od razloga zašto toliko govorimo o Jehovi. Smatramo da je važno objaviti Božje ime i pomoći drugima da ga i oni prizivaju.

Tom: Dobro, ali čak i oni koji ne znaju Božje ime ili ga ne koriste znaju na koga misle kad kažu “Bog”.

Antonio: Istina. No time što nam je otkrio svoje ime, Bog nam je omogućio da mu se lakše približimo.

Tom: Kako to mislite?

Antonio: Navest ću jedan primjer. Nije bilo nužno da saznamo Mojsijevo ime. Mogli smo ga upoznati naprosto kao čovjeka koji je razdvojio Crveno more ili kao čovjeka koji je dobio Deset zapovijedi. Slično je i s Noom. O njemu se u Bibliji moglo pisati jednostavno kao o čovjeku koji je sagradio arku te spasio svoju obitelj i životinje. Na kraju krajeva, nismo trebali saznati ni ime Isusa Krista. On je mogao ostati zapamćen  kao onaj koji je sišao s neba i umro za naše grijehe. Slažete li se s tim?

Tom: Pa, slažem se.

Antonio: Međutim, Bog se pobrinuo za to da saznamo imena tih ljudi. Zbog toga biblijski izvještaji koji govore o njima ostavljaju na nas dublji dojam. Iako nismo upoznali Mojsija, Nou ili Isusa, oni su nam puno stvarniji zato što ih znamo po imenu.

Tom: Nikada nisam o tome razmišljao, ali ima mi smisla to što ste rekli.

Antonio: To je još jedan razlog zašto Jehovini svjedoci toliko često koriste Božje ime. Želimo pomoći ljudima da povjeruju u to da je Jehova Bog stvaran i da mu se mogu približiti. Ujedno ističemo važnu ulogu koju Isus ima u našem spasenju. Mogli bismo pročitati još jedan redak koji to potvrđuje.

Tom: Može.

Antonio: Maloprije smo u Ivanu 14:6 pročitali da je Isus rekao za sebe da je “put i istina i život”. Pogledajmo sada što je rekao u Ivanu 14:1. Molim vas da pročitate zadnji dio tog retka.

Tom: Tu piše: “Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!”

Antonio: Da li biste na temelju tih riječi ikada zaključili da nije moguće vjerovati i u Jehovu i u Isusa?

Tom: Nipošto, Isus je rekao da trebamo vjerovati i u njega i u Boga.

Antonio: Tako je. Siguran sam da biste se složili s tim da nije dovoljno samo reći da vjerujemo u Boga i u Isusa. To trebamo pokazati svojim životom.

Tom: Apsolutno se slažem s tim.

Antonio: No kako netko može pokazati da uistinu vjeruje u Boga i u Isusa? Možda o tome možemo razgovarati drugi put. *

Tom: Bilo bi mi drago.