Jehova * je svemogući Bog i Stvoritelj svega što postoji, pa mnogi smatraju da je on odgovoran za sve što se događa, između ostalog i za nevolje koje pogađaju svijet. Međutim, pogledajmo što Biblija kaže o pravom Bogu:

• “Jehova je pravedan na svim putevima svojim” (Psalam 145:17).

• “Svi [su] putevi njegovi pravda. Bog je on vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinoljubiv” (5. Mojsijeva 32:4).

• “Jehova [je] pun samilosti i milosrdan” (Jakov 5:11).

Bog ne uzrokuje zlo. No da li potiče druge da čine zla djela? Nipošto! U Bibliji stoji: “Neka nitko, kad se nađe u kušnji, ne govori: ‘Bog me iskušava.’” Zašto? “Jer Boga se ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava” (Jakov 1:13). Bog nikoga ne iskušava tako da ga potiče na loše ponašanje. On sam nikome ne nanosi zlo niti navodi druge da čine zlo. Tko je onda kriv za loše stvari koje se događaju oko nas?

Ukazujući na jedan od razloga zašto ljudi pate, Biblija kaže: “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga” (Propovjednik 9:11). Hoće li netko stradati u nekoj nesreći ili nepredviđenom događaju uvelike ovisi o tome gdje se u određenom trenutku zatekne. Prije gotovo 2 000 godina Isus Krist spomenuo je nesreću u kojoj je poginulo 18 osoba jer se na njih srušila jedna kula (Luka 13:1-5). Ti ljudi nisu stradali zato što su bili loše osobe, nego naprosto zato što su se našli u blizini kule kad se ona srušila. I u novije vrijeme ljude snalaze razne nevolje. Naprimjer, u siječnju 2010. Haiti je pogodio katastrofalan potres u kojem je, prema podacima haićanske vlade, poginulo više od 300 000 ljudi. Svi oni poginuli su bez obzira na to jesu li bili dobri ili loši. I bolest može u bilo kojem trenutku pogoditi svakog čovjeka.

Neki se možda pitaju: “Ne bi li Bog mogao spriječiti takve nevolje u kojima pogiba velik broj ljudi? Ne bi li mogao dobre ljude zaštititi od zla?” Kad bi Bog to učinio, to bi značilo da on unaprijed zna da će se dogoditi nešto loše. Istina, Bog ima sposobnost predvidjeti budućnost. No da li on tu svoju sposobnost želi baš uvijek koristiti? (Izaija 42:9).

U Bibliji piše: “Bog je naš na nebesima. Sve što je htio učiniti, učinio je” (Psalam 115:3). Jehova čini samo ono što smatra potrebnim, a ne sve ono što je u stanju učiniti. Tako postupa i kad je  riječ o predviđanju budućnosti. Naprimjer, kad je u drevnoj Sodomi i Gomori zlo prevršilo svaku mjeru, Bog je patrijarhu Abrahamu rekao: “Odlučio sam sići da vidim rade li zaista kako govori tužba koja je došla do mene, a ako nije tako, da znam” (1. Mojsijeva 18:20, 21). Jehova neko vrijeme nije znao koliko zlo vlada u tim gradovima jer je tako bio odlučio. Slično tome Jehova ne mora sve znati unaprijed ako to ne želi (1. Mojsijeva 22:12). No to ni u kom slučaju nije pokazatelj njegove nesavršenosti ili slabosti. Biblija za njega kaže: “Djelo mu je savršeno.” To znači da svoju moć proricanja budućnosti uvijek koristi u skladu sa svojim naumom. On nikad ne prisiljava ljude da postupaju na određen način * (5. Mojsijeva 32:4). Što na temelju svega toga možemo zaključiti? Kratko rečeno, Bog se služi svojom sposobnošću predviđanja samo onda kad to smatra potrebnim.

Ljudi su djelomično odgovorni za to što postoji toliko zla. U Bibliji je opisano što može dovesti do loših postupaka. U njoj stoji: “Svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami. Zatim želja, kad začne, rađa grijeh, a grijeh, kad je učinjen, donosi smrt” (Jakov 1:14, 15). Ako ljudi sprovode u djelo svoje neispravne želje ili dopuštaju da one ovladaju njima, sigurno će zbog toga snositi loše posljedice (Rimljanima 7:21-23). Povijest pokazuje da su ljudi u stanju počiniti strašna zlodjela i nanijeti jedni drugima neizmjernu bol. Osim toga, zli ljudi često znaju iskvariti druge, pa se zato uvijek iznova događaju loše stvari (Mudre izreke 1:10-16).

Treba li se Bog umiješati i spriječiti ljude da čine zlo? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, osvrnimo se nakratko na to kako je Bog stvorio čovjeka. Biblija kaže da ga je stvorio na svoju sliku, odnosno sličnog sebi. To znači da ljudi mogu pokazivati osobine kakve ima Bog (1. Mojsijeva 1:26). Dobili smo slobodnu volju te možemo izabrati hoćemo li ljubiti Boga, biti mu odani i vršiti njegovu volju (5. Mojsijeva 30:19, 20). Kad bi nas Bog prisiljavao da postupamo na određen način, ne bi li nam time onemogućio da koristimo slobodnu volju koju nam je dao? Zapravo, tada bismo bili poput strojeva koji rade samo ono za što su programirani. Nešto slično dogodilo bi se i kad bi našim životom i postupcima upravljala sudbina. Doista možemo biti sretni što nam Bog iskazuje čast tako što nam dopušta da sami odlučujemo o svom životu! No to ne znači da će cijelo čovječanstvo zauvijek patiti  zbog zla koje su ljudi prouzročili svojim pogreškama i lošim odlukama.

Kad bismo nekog hinduista ili budista upitali zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima, on bi vjerojatno rekao: “To je zbog zakona karme. Ljudi samo snose posljedice onoga što su činili u prijašnjim životima.” *

No dobro je upoznati se s onim što Biblija kaže o smrti. U edenskom vrtu, odakle potječe ljudski rod, Stvoritelj je prvom čovjeku Adamu rekao: “Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Da Adam nije bio neposlušan Bogu i tako mu zgriješio, živio bi vječno. Smrt je zapravo bila kazna za neposlušnost Božjoj zapovijedi. Prvi ljudski par s vremenom je dobio djecu, “i tako se smrt proširila na sve ljude” (Rimljanima 5:12). Stoga se s pravom može reći da je smrt “plaća za grijeh” (Rimljanima 6:23). Osim toga, u Bibliji stoji: “Tko je umro, oslobođen je od svojega grijeha” (Rimljanima 6:7). Drugim riječima, čovjek ne plaća za svoje grijehe nakon smrti.

Danas milijuni ljudi misle da su patnje povezane s lošom karmom. Oni koji vjeruju u to obično se ne uznemiravaju previše ni zbog svojih patnji ni zbog patnji drugih ljudi. No činjenica je da učenje o karmi ne pruža nikakvu nadu da će zlo jednog dana nestati. Prema tom učenju, osoba se može osloboditi patnje jedino ako se izbavi iz kruga ponovnih rađanja. Da bi u tome uspjela, mora se ponašati u skladu s društvenim normama i doživjeti posebno prosvjetljenje. Ta se učenja jako razlikuju od onoga što stoji u Bibliji. *

Glavni uzročnik zla ipak nije čovjek. Sotona Đavo, koji je nekad bio vjerni Božji anđeo, “nije ostao postojan u istini” te je donio grijeh na svijet (Ivan 8:44). Upravo je on izazvao pobunu protiv Boga u edenskom vrtu (1. Mojsijeva 3:1-5). Isus Krist nazvao ga je “Zlim” i rekao za njega da je “vladar svijeta” (Matej 6:13; Ivan 14:30). Većina ljudi potpala je pod njegov utjecaj te odbacuje Jehovine pravedne zakone (1. Ivanova 2:15, 16). “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga”, stoji u 1. Ivanovoj 5:19. Međutim, postoje i druga duhovna bića koja su se iskvarila i pridružila Sotoni. Biblija otkriva da Sotona sa svojim demonima “zavodi sav svijet” i uzrokuje nevolje svima na Zemlji (Otkrivenje 12:9, 12). Dakle, glavni uzročnik zla i patnji upravo je Sotona Đavo.

Očito je da Bog nije odgovoran za loše stvari koje se događaju ljudima te da ne uzrokuje njihove patnje. Naprotiv, on je obećao da će ukloniti sve zlo, o čemu govori sljedeći članak.