Jairo je rođen s jednim oblikom cerebralne paralize koji se naziva spastična kvadriplegija. * Zbog toga ne može svjesno upravljati praktički nijednim dijelom svog tijela. Njegov mozak ne šalje jasne signale mišićima, pa mu se ekstremiteti nekontrolirano rotiraju i grče. Ponekad mu se udovi iznenada počnu tako grčevito trzati da sam sebe ozlijedi. I oni koji se u tom trenutku nađu u njegovoj blizini mogu nastradati ako nisu oprezni. Nažalost, često mu moramo vezati ruke i noge za invalidska kolica kako bismo spriječili takve nezgode.

Jairo je trpio strašne bolove dok je rastao. Kad je imao tri mjeseca, počeo je dobivati epileptičke napadaje zbog kojih je gubio svijest. Mama je puno puta odjurila s njim u bolnicu držeći ga čvrsto u naručju jer je bila uvjerena da je umro.

Budući da su mu se mišići često stezali i grčili, s vremenom su mu se deformirale kosti. Kad je imao 16 godina, iščašio je zdjelicu te je morao ići na tešku operaciju bedrene kosti, kuka i zdjelice. Još se uvijek sjećam kako je tijekom oporavka svake noći vikao od bolova.

Jairo je zbog svoje teške invalidnosti potpuno ovisan o drugima. Bez tuđe pomoći ne može jesti, odjenuti se ni leći u krevet. U tome mu obično pomažu mama i tata. Iako mu je potrebna stalna briga, naši ga roditelji često podsjećaju na to da njegov život ne ovisi samo o ljudima nego i o Bogu.

Naši su roditelji Jehovini svjedoci i čitaju Jairu biblijske priče još otkad je bio dijete. Uvjerili su se da je život puno smisleniji kad čovjek ima blizak odnos s Bogom. Znali su da se i Jairo može nadati svijetloj, sigurnoj budućnosti premda je sada zarobljen u krhkom tijelu izmučenom stalnim grčenjima mišića. No često su se pitali da li Jairo razumije ono što mu čitaju iz Biblije.

Jednog dana, dok je Jairo još bio mali, tata mu je rekao: “Jairo, molim te, reci mi nešto!”  Zatim je dodao: “Ako me stvarno voliš, reci nešto!” Dok ga je tata preklinjao da kaže barem jednu jedinu riječ, Jairu su se oči napunile suzama. Pokušavao je reći što osjeća, ali uspio je proizvesti samo neke nerazumljive zvukove. Ocu je bilo žao što ga je rasplakao. Ipak, Jairova reakcija pokazala je da je razumio što mu je otac rekao. Problem je bio u tome što nije mogao govoriti.

Kratko nakon toga naši su roditelji primijetili da Jairo ponekad brzo miče očima pokušavajući im nešto reći. Jaira je ljutilo što ga nismo uvijek razumjeli. No s vremenom su mama i tata naučili dešifrirati njegove znakove očima. Kad bi mu dali što želi, nasmijao bi se od uha do uha. Na taj bi im se način zahvalio.

Jedna govorna terapeutkinja savjetovala nam je kako da lakše komuniciramo s Jairom. Predložila nam je da dignemo obje ruke u zrak kad mu postavljamo pitanja na koja se odgovara s “da” ili “ne”. Desna ruka značila je “da”, a lijeva “ne”. Tako je Jairo mogao pokazati što želi usmjeravajući pogled na odgovarajuću ruku.

Jehovini svjedoci tri puta godišnje održavaju velike skupove na kojima se iznose biblijski govori. Jaira je uvijek obuzelo silno uzbuđenje tijekom govora namijenjenog kandidatima za krštenje. Kad je imao 16 godina, otac ga je upitao: “Želiš li se krstiti?” On je istog trena upro pogled u tatinu desnu ruku, i tako mu dao do znanja da to želi učiniti. Tata ga je potom upitao: “Jesi li u molitvi obećao Bogu da ćeš mu služiti zauvijek?” Jairo je ponovno pogledao u tatinu desnu ruku. Bio je to jasan znak da je već predao svoj život Jehovi.

Nakon nekoliko razgovora na temelju Biblije bilo je očito da Jairo shvaća da je krštenje iznimno važan korak u životu. Tako je 2004. odgovorio na najvažnije pitanje koje mu je ikada bilo postavljeno: “Jesi li se predao Bogu kako bi vršio njegovu volju?” Jairo je odgovorio pogledavši prema gore. To je bio dogovoreni znak kojim je potvrdno odgovorio na pitanje. Tako se sa 17 godina krstio i postao Jehovin svjedok.

Godine 2011. Jairo je dobio mogućnost da komunicira na nov način, putem računala kojim se upravlja očima. Taj uređaj prati pokrete šarenice i aktivira odgovarajuće ikone na zaslonu. Treptanje ili dugo gledanje funkcionira poput kompjuterskog  miša. Da bi Jairo mogao lakše komunicirati, na zaslonu računala nalaze se piktogrami, odnosno slike koje simboliziraju neke riječi ili fraze. Kad pogleda jedan od tih piktograma i trepne, računalni sintetizator glasa pretvara pisanu poruku u glasovnu.

Kako je Jairo sve bolje razumio Bibliju, tako je u njemu sve više rasla želja da drugima pomaže upoznati Boga. Dok kao obitelj proučavamo Bibliju, on često pogledava čas mene čas računalo. Tako me podsjeća da trebam zapisati komentare koje će dati na našim sastancima.

Na sastanku strpljivo pogledom prelazi po zaslonu računala kako bi aktivirao ispravnu ikonu, a nakon toga svi prisutni čuju njegov komentar. Svaki put kad tako ohrabri svoje suvjernike na licu mu se pojavi širok osmijeh. Alex, jedan od Jairovih mladih prijatelja, kaže: “Jairovi komentari o biblijskim temama uvijek me oduševe.”

Osim toga, Jairo očima govori drugima o svojim vjerovanjima. Naprimjer, pogledom odabere piktogram koji prikazuje vrt u kojem životinje i ljudi svih rasa žive u miru. Kad aktivira taj piktogram, glas na računalu kaže: “Biblija govori o tome da će Zemlja biti pretvorena u raj, u kojem više neće biti bolesti ni smrti, Otkrivenje 21:4.” Ako osoba pokaže zanimanje, još jednim pokretom očima daje naredbu računalu da kaže: “Želite li sa mnom proučavati Bibliju?” Na naše veliko iznenađenje, djed je prihvatio njegovu ponudu. Prekrasno je promatrati kako Jairo uz pomoć jednog suvjernika polako poučava djeda Bibliji. Jako smo sretni što se u kolovozu 2014. djed krstio na kongresu u Madridu.

Jairovu ljubav prema Bogu zamjećuju i učitelji u njegovoj školi. Rosario, govorna terapeutkinja koja mu pomaže, jednom je iskreno rekla: “Kad bih trebala odabrati neku religiju, to bi bili Jehovini svjedoci. Vidim da Jairo zahvaljujući svojoj vjeri vodi smislen život iako mu nije nimalo lako.”

Jairove oči uvijek zasjaju od sreće kad mu iz Biblije pročitam ovo obećanje: “Hromi [će] skakati kao jelen, jezik nijemoga radosno će klicati” (Izaija 35:6). Istina, ima dana kad je potišten, ali obično je dobre volje. To je moguće samo zato što su Bog i njegovi suvjernici okosnica njegovog života. Jairov pozitivan stav i snažna vjera pokazuju da život, koliko god težak bio, ima smisla kad netko služi Jehovi.